NE DAJTE DA "LUDILO" PRESTANE

Kažu da smo mi Srbi jako sposobni u kriznim situacijima ali u miru nam ni Bog ne pomaže. Da li su ove poplave kazna za našu neslogu ili opomena zbog najave održavanja parade ponosa ja ne znam, ali bih volio da ovo ludilo jedinstva većine ljudi u želji da se pomogne, opstane još dugo, čak i pored kampanje za oktobarske izbore u BiH. 
Foto: foca24.info
 
S obzirom da duboko vjerujem da se ne može mnogo promijeniti bilo čijim dolaskom na vlast, ili opstankom na vlasti, već da jedino ljudi mogu napraviti razliku, drugačije razmišljati, drugačije se ponašati, postaviti druge prioritete ispred sebe. Zaboraviti na sebičnost, lične ili partijske interese, postati blagi i harmonični, izaći iz oklopa u koji su stavljeni. To vjerujem da je moguće. Ostanak jednih na vlasti ili dolazak drugih na vlast ne mijenja mnogo stvari osim što rješava interese određenih grupacija. Ali to je politika, sa tim se mora živjeti.
 
Nas mlade ne zanima puno ko je vlast, zanima nas kako ta vlast postupa sa nama. Kako nas podržavaju ili sabotiraju. Da li nam dozvoljavaju da naše ideje dođu do izražaja, cijene li nas kao ljude ili kao mašine za glasanje. Ima nas mnogo, možemo srušiti one koji nas ne slušaju, ali još bitnije možemo popraviti sredinu u kojoj živimo. Jer, mnogo je važnije šta pravimo za svoj grad i državu nego šta rušimo u našem gradu ili državi. 
 
Probajte otvoreno izjaviti da je omladina loša, dezorjentisana, izmanipulisana, pokvarena i licemjerna. Ako ste političar loše ćete proći. Ja nisam političar pa ću dio ovoga javno reći. Omladina jeste licemjerna, jeste dezorjentisana, ali nije loša i nije pokvarena. Licemjerni smo jer sjedimo u nekom kafiću i spremamo virtuelne revolucije. Na razne načine komentarišemo kako treba i šta treba, ali nikako da se generalno uhvatimo posla. Smetaju nam mnoge nepravde ali mnoge i mi pravimo. 
 
Krenimo od svog dvorišta. Krenimo popravljati stvari koje nam smetaju. Budimo aktivni, tražimo, borimo se, ne odustajmo. Smetaćemo mnogima ali neka, psi laju dok vozovi prolaze, uvijek bilo. Sada ću opet malo u drugom licu. Krenite sa organizovanjem, pokrenite se, budite kreativna kritična masa, ne tražite izgovor da odustanete. Zacrvenite se jednom, drugi put, treći... Kasnije postane svejedno. Pred kime se crvenite? Razmislite malo... Uzmite moj primjer. Studirao sam i završio u roku. Kao student borio sam se za ideale, lične ideale, one kojima su me naučili mama i tata. Nezaposlena mama i prepošteni tata. Borio sam se, politika se umiješala, smijenjen sam iz Upravnog odbora Studentskog centra. Tužio državu, pobijedio na sudu. Imam moralnu satisfakciju. Nemam pred kime da se crvenim jer imam obraz i hodam uzdignute glave. Borim se i sad, zbog mame, tate i braće, drugova i drugarica, zbog klinaca iz OP-a, zbog grada iz kojeg ne želim da odem. 
 
Ima i drugih koji se bore. Neki na ovaj, neki na onaj način. Podržavam svaku borbu. Mi smo se borili zadnjih dana da skupimo pomoć za ugrožene, neki su vadili te iste iz vode. Mi smo se više eksponirali, drugi manje, ali isti posao smo radili, svi smo pomagali. Prestaće nekad kolektivno ludilo, sve će se vratiti u normalu. Ostaćemo ovdje ili možda otići. Samo jedno je bitno, da li smo se borili, ili smo se predali. 
 
Ne dajte da ludilo prestane, ostanite složni. Kada sve prođe, očistimo sopstveno dvorište, pa krenimo dalje...
 
Autor: Mladen Mandić
 
 

 

 
 
Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas148
Juče683
Ove sedmice2383
Ovog mjeseca12911
Ukupno1245172
četvrtak, 19 oktobar 2017 07:12

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 22 gostiju i nema prijavljenih članova