LEKCIJE IZ LOKAL–PATRIOTIZMA (IV DIO)

Raja iz Hanovera

Pošto je i radnja prethodnog teksta bila smještena u vesele devedesete, iskoristio bih priliku da ti opišem još jedan kuriozitet tog doba. Ne želim, dakako, da te smaram prošlošću, već da te podstaknem da cijeniš ono što imaš danas.

Veliki broj kafića, kafana, birtija, restorana, diskoteka, noćnih klubova i ostalih nekategorisanih ugostiteljskih objekata je BLAGO koje ne umiješ da poštuješ. Uništavanje kafanskog inventara, ili tuča sa likovima koji sjede za susjednim stolom je razlog zbog kojeg bi te Mija najradije odrobijao, ali i pokazatelj tvoje nekulture i nepoštovanja, slobodno mogu reći - HRAMA, u kojem si se trista puta napio, zbario trebu, plakao zbog poraza Zvezde i razrađivao tiket uz kaficu. 

 

Ja i moja raja nismo imali tu sreću, da možemo dnevno promijeniti i po nekoliko lokala i tako unijeti malo živosti u učmalu svakodnevnicu. U Foči su postojala, u vr' glave, dva-tri kafića, plus jedan noćni klub ;-) na Trnovačama i čuvena Gogova kafana na Miljevini. A i to što smo imali, većinom su posjećivali stariji - tako da i nije baš prijatno bilo sjediti kod "Đajka" i čekati da ti neko od njih pukne klempu i otjera sa bilijarskog stola, iako si uredno poredao svoje žetone uz martinel prije njega. 

Ali, tadašnje generacije mladih su imale nešto o čemu ti, realno, samo možeš da maštaš. Mi smo imali HANOVER, MIJESNU, RUPU i SKLONIŠTE. Improvizovane diskoteke ručne izrade, nastale čistim entuzijazmom ljudi u čijoj raji su se nalazili ti, kvalitetno iskorišteni, prostori. Četvrtak, petak i subota su bili rezevisani za izlaske u te "lokale", a dobra sinhronizacija organizatora fešti je doprinosila relativnom nepoklapanju njihovih termina u okviru ta tri dana. Šta se tu radilo? Pa ništa značajno - plesalo se uz muziku i gledalo u pravcu djevojaka. Kad je balada - pitaš je za ples. Ako uspijete da započnete neki razgovor dok se njišete uz "KRIVO JE MOOREEEEE", pola posla je odrađeno. Piće se nije točilo, osim za domaćine-organizatore samog iventa. Akcenat je bio na organizovanju IGRANKI, a ne ugostiteljske djelatnosti. Alkoholom si morao da se snadbiješ u nekoj od prodavnica, a ritual ispijanja raznoraznih Rizlinga, Vinjaka, Guslara i Stork-ova se organizovao u tami aladžanskog ili nekog drugog parka i upražnjavali su ga većinom muškarci, sat vremena prije fešte. Ribe se, zvanično, nisu opijale. Ipak, "fićevi" žestokih alkoholnih pića su krasili sobe brojnih fočanskih puterica, koje su pupile i stasavale ljeta gospodnjeg, 1997. godine i sigurno je da se tu nisu nalazili kao ukras. Da se ne lažemo, bilo je tuča. Što je i normalno u neku ruku, naravno. Ali, nikad se nije desilo da zbog razularenog krda napaljenih dječaka interveniše policija ili ne daj Bože hitna pomoć. I, iako je svaka domaćinska kuća posjedovala arsenal vatrenog i hladnog oružja, ono na našim žurkama nije upotrjebljavano...

Ja ću probati da ukratko opišem svako od tih kultnih okupljališta mladih, a ti probaj da budeš zahvalan Bogu i Svecima na  Mocartu, Hemingveju, Ke pasi i Atašeu.

 

RUPA

Kako joj i ime kaže, bila je to jedna obična rupa. Dok Kera, Zlaja i ekipa nisu uzeli četku i na jedan jako originalan način okrečili prljavi podrum u Ribarskoj, te onemogućili dalje izljevanje kanalizacije. Sastojala se od tri (čini mi se) manje prostorije, a u jednoj od njih je bila kifla u koju se moglo zavaliti i odmoriti od đuskanja. Ili šta pofatati, eventualno. Glavnu prostoriju je karakterisao improvizovani šank za kojim, naravno, nije moglo ništa da se popije. U šanku je stajala "Linija" (muzička linija sa koje se puštala muzika). Rupom je odzvanjala, većinom dens muzika, karakteristična za devedesete godine, ali ni "narodnjaci" nisu bili rijetkost, posle 12. Najveća prednost Rupe je bila njena lokacija - uži centar. I uvijek je bila krcata.

 

SKLONIŠTE

... je ustvari podrum "Kapedomske zgrade" na obodu Donjeg Polja, koji je služio kao sklonište njenim stanovnicima za vrijeme bombardovanja `95-e. Osim što su se tu organizovali dobri "ispraćaji", u poratnim godinama je služio i kao diskoteka. Jedino mjesto koje je raspolagalo DISKO KUGLOM. I to ne bilo kakvom, nego RUČNO PRAVLJENOM disko kuglom. Ne mogu ni da pretpostavim koliko je živaca i volje bilo potrebno nekome da razbije ogledalo na sitne, identične komade i oblijepi ih oko lopte napravljene od nemam-pojma-čega. Osim kugle, upečatljivosti enterijera Skloništa je doprinosio i veliki grafit na zidu pored ulaza, sa Kojotom i Pticom Trkačicom u, hm, vrućoj pozi i tekstom napisanim iznad Kojotove glave "Aj sad viči mig mig". Od muzike se puštalo "sve".

 

MIJESNA

Prostorije Mjesne zajednice Čodor Mahala su u drugoj polovini devedesetih bile privremeno oduzete od njenih organa i iskorištene za jednu mnogo korisniju aktivnost - organizovanje dobrih žurki. Ako ne znaš gdje je taj prostor, a živiš u Mahali, to ti je ono "đe se glasa" kad su izbori. Momci iz "Mahala Gang-a" su u tom periodu bili jedni od onih koji su se drznuli da unesu nešto novo u fočanski noćni život i veoma su uspješno parirali ostalima, iako je njihov objekat bio smješten daleko od centra grada. Štaviše, nama muškarcima je i pogodovala ta daljina, optimalna za uspješno rastrježnjivanje prije nego što se dođe kući. Ono, čega se ja lično prvo sjetim na pomen "Mijesne" je jedna velika prostorija i dva dijagonalno postavljena ROTACIONA SVJETLA (narandžasto i policijsko), koja su se naizmjenično uključivala u momentima kada je bilo potrebno dići atmosferu. Pravi lajt - šou, kojeg se ne bi postidio ni današnji "Blek end Vajt". Mahom su puštali narodnjake.

 

HANOVER

Najmaštovitiji u imenovanju svog podruma su bili Plema, Lipa, Džere, Bokac, Maljas i ostala jalija iz Aladže. Nemam pojma zašto baš "Hanover", to ćete morati pitati nekoga od njih. Uglavnom, podrumske prostorije "Nove zgrade" u Aladži su bile jedno od tih legendarnih mjesta. Pošto su se ovi likovi oduvijek ložili na neki urban fazon (gradska raja, ovo, ono), najčešće su nam servirali rok i pop muziku. Najbolje trebe su dolazile kod njih, nemam pojma zašto. Pošto su jednom prilikom, meni i mojoj raji, zabranili ulaz na žurku uz obrazloženje da je ona "privatna" (usljed čega umalo nije nastupila frka kataklizmičnih razmjera), nemam namjeru da ih nešto pretjerano hvalim. Kako god, super je bilo i u Hanoveru, a propratni dekor njegove atmosfere su bili stanari zgrade koji su se vječito bunili i zvali muriju, žaleći se na glasnu muziku.

Ponekad su se istovjetne fešte organizovale i u onoj isturenoj učionici Srednjoškolskog centra sa zasebnim ulazom, a domaćini su bili učenici najstarijih razreda srednjih škola. Mjesto je zvano "SREDNJOŠKOLSKI" (logično), ali zbog nedostatka kontitnuiteta tih događaja i nemogućnosti bilo kakvog preuređenja školskih prostorija, Srednjoškolski nije stekao status izjednačen sa statusom gore pobrojanih mjesta.

Jednog ljeta, dvije-tri žurke su napravljene i u ljetnoj otvorenoj bašti Muzeja (dvorište u koje dolaziš sa sporednog ulaza), ali je entuzijazam ljudi koji su stajali iza tog "projekta" ipak bio kratkog daha. Taj prostor je, odgovono tvrdim, NAJBOLJI koji Foča ima, kada je u pitanju koncertna ili izložbena aktivnost tokom ljetnih mjeseci. Nadajmo se da će se neko nekada sjetiti tog neiskorištenog potencijala koji može (zašto da ne) i biti solidan izvor prihoda.

 

Autor: Haver

 
Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas161
Juče844
Ove sedmice3659
Ovog mjeseca9393
Ukupno1281622
nedelja, 17 decembar 2017 07:25

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 118 gostiju i nema prijavljenih članova