LEKCIJE IZ LOKAL–PATRIOTIZMA (V DIO)

ODLASCI U GUBU

- Mogli smo u gubu, kažu da ga po Zavajtu ima pod svakom šmrekom!

-Kolko mu je otkupna?

-Cenera kod Šarenca!

-Kolko je lisičarka?

-Ne znam, nisam mu ja pi ar menadžer. Provjerićemo na veb adresi šarenacotkupvrgnja.com

 

Branje i preprodaja Vrgnja, Lisičarke, Rujnice, Šampinjona i ostalih jestivih i ljekovitih gljiva i pečurki, predstavlja hobi svakog trećeg žitelja sa ovog podneblja. Loša ekonomska situacija, ali i uživanje u šetnjama po prirodi su osnovni pokretači širokih narodnih masa, koje od proljeća, pa do kasne jeseni okupiraju svaki mogući šumerak i time na određeni period (a na žalost lovaca) protjeraju svu divljač u visočije predjele. Inače, urbana je legenda da su se Miljevci već uštelali u branju gube i po minskim poljima.

 

Pokušaćemo da ti djelimično približimo ovu jako korisnu aktivnost, ali i podučimo o načinu na koji bi trebao da ideš u lov na gubu. Realno, i ljepše ti je skakati po šumi i zaraditi koji dinar, nego se glupirati po Fejsbuku.

 

Osamdeset posto aktivnosti koje potpadaju pod branje gube se odnose na ubiranje Vrgnja, pa ćemo njemu posvetiti i najviše pažnje. Već krajem juna ga možeš naći u šumi (ako je godina sušna), ili na osunčanim proplancima i dijelovima livada koji se graniče sa šumom (ukoliko su padavine obimne). Logično, najranije se počinje javljati na nižim nadmorskim visinama. Mislim da on i ne raste na mjestima nižim od 400 metara n.v., ali te podatke ćeš već naći u odgovarajućim enciklopedijama. Takve trivijalnosti nas ovdje i ne interesuju. Možda još samo treba napomenuti da vrganj pripada porodici Boletus i to je to što se tiče dosadnih podataka. E, da... Kad smo već kod njegove porodice, bitno je naglasiti i to da ćeš u šumi sigurno naletiti i na brojne primjerke koji jako sliče Vrgnju, ili se lažno predstavljaju kao on... Zaobiđi ih u širokom luku, ma koliko ti se činile dopadljivim, i ma koliko ti bale curile niz usta. Jer se možeš bezveze oflekati pred Šakijem i Jekcom kao veliki nepoznavalac gljiva, ili ne daj Bože otrovati ako ga smažeš. Kapica PRAVOG vrgnja je glatka i njena boja varira od tamno smeđe, preko žute, pa čak i do boje bijele kafe, a sve u zavisnosti od toga koliko je kiše padalo prethodnih dana (što je vlažnije, ona je tamnija). Prečnik joj može iznositi od 2-3 centa, pa do cijelih 60 santimetara (ubro ga ja jednom u Štoviću). Moja ti je preporuka da mlađe primjerke ne bereš, već da ih pustiš da rastu i razvijaju se. Gre'ota je čovječe, gdje će ti duša. Donji dio kapice mora sačinjavati materija najsličnija spužvi, i u zavisnosti od starosti primjerka je bijele, ili žućkaste boje. NIKAKVE TAMNE FLEKE PRI DODIRU NE SMIJU DA SE POJAVE. Ako ih primjetiš, baci govna! I obriši ruku od majicu, ofkors. Stablo je bijelo i debelo. Šire na dnu, naravno.

 

Pri branju, obavezno koristi mali nožić,  jer stablo moraš da odsiječeš od korijena, kako bi se reprodukcija gube mogla nastaviti i idućih godina, decenija, vijekova... Vjeruj mi, nije štreberski brinuti se o prirodi, a nećeš vala ni biti optužen za posjedovanje hladnog oružja ako ti murija nađe britvu. Kakva ti korist od ubranog vrgnja ako ga tu ne zatekneš i dogodine...

 

Vrganj koji raste u crnogoričnim šumama je daleko kvalitetniji, valjda zbog specifičnosti tla, sokova koje luče jele i debelog hlada. Kuriozitet vezan za područje sela Zavait je i to da svaka šmreka u najgorem slučaju krije po jednog "kapitalca" u jeku sezone. U cilju uspješnog branja, preporuka je da se ponese kakva letva, kojom ćeš prethodno razgrnuti nisko granje. Šta znaš kakva nervozna aždaja može vrebati odozdo... 

Uvijek pazi da se ne izgubiš! Neka ti potok ili obližnje brdo budu orijentir. Umjesto vrgnja za večeru, mogao bi i ti postati nečija večera. Flašica sa vodom je obavezan rekvizit svakog iskusnog berača, a nije loše smotati i sendviĆ u kesu.

 

Kada ga ugledaš, detaljno pretraži okolinu u rasponu od 15-ak metara! Vrganj raste u tzv. kolima i velika je vjerovatnoća da ih tuda ima još, ali su se hinjski sakrili. Kažem "hinjski", jer vrganj se namazano i vješto utapa u okolinu, baš zbog takvih kao što si ti. I uvijek ponesi veliki broj kesa! Nikad ne znaš hoće li ti se ptica olakšati na glavu i učiniti te ponosnim vlasnikom dva’es’ kila vrgnja, što mu ga po onoj gore otkupnoj cijeni dođe dvjesto maraka, a to su ti nove patike plus kvalitetan izlazak u petak. Naravno, ukoliko nisi materijalista, već trbuhom dokazani gurman, reci staroj ili ženi da tvoj ulov sitno isjecka i proprži sa crnim lukom (eventualno jajima) i servira ti ga za doručak, uz mladu pavlaku. "Prste da poližeš." Ostale brojne recepte ćeš morati potražiti u nekom "Kuvaru", šta ti ja znam...

 

Što se tiče ostale gube... Lisičarka je žućkasta, sitna i jako rijetka. Zbog ovog poslednjeg i skuplja. Pojavljuje se već s prvim toplim zracima sunca. Rujnica je jarko narandžaste boje i najviše je ima na jesen. Karakteristična po jednostavnom načinu pripreme za jelo: Dovoljno je otkinuti joj kapicu, okrenuti je naopačke, malo posoliti i staviti na vrelu platu (kolo). Tretirati je pod takvim uslovima 3-4 minuta i potom IŽJESTI. Šampinjone si vidio u Konzumu, oni obično rastu na livadi, u vrijeme kuvanja šogolja (aproksimativno, znači, neđe krajem septembra). 

 

Eto tako. Posle nekoliko odlazaka "u gubu", skontaćeš da je šuma jedno jako gotivno i nadasve kul mjesto, ali i da si izgubio stomak zbog kojeg te je bilo blam skinuti se na bazenu. Miljevci, kol'ko god teška situacija bila, NE U MINSKA POLJA!

 

Autor: Haver

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas479
Juče714
Ove sedmice3840
Ovog mjeseca14398
Ukupno1175305
nedelja, 25 jun 2017 21:10

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 25 gostiju i nema prijavljenih članova