LEKCIJE IZ LOKAL–PATRIOTIZMA (IX DIO) - KLIKERI

Ti, lolo moja, sigurno nisi čuo za izraz DVOCIKE. Bog me ubio ako i ja znam koje mu je pravo značenje, jer sam zaboravio. Nešto kad se igra "trokut", pa bacaš, pa se on sudari sa dva klikera od tvojih suparnika. Mislim, CIKE je kad se sudari sa protivničkim klikerom, to znam sigurno. Slijedeći logiku, dvocike bi trebale biti kad udari prvo od jedan, pa od drugi.

Trebalo bi to sve fino ponoviti, nabubati, spremiti se za turnira, ne daj Donjopoljcima da te prevare sa njihovim nepostojećim pravilima i njihovim negostoljubivim terenom!

 

Čuo si već da ovi omladinci organizuju nakav turnir u klikerima, da uzimaju i neki keš za fitnes park na otvorenom... Ma sekta je to, ja ti kažem! Al' nebitno, ako izganjaš petaka, prijavi se obavezno! Zamisli, osvojiš pehar sa šampanjcem i zlatnu medalju koju ti oko vrata stavlja najzgodnija aktivistkinja Omladinskog pokreta. Ispadneš frajer, veći nego što realno jesi. Sredićemo ti i neki intervju za sajt Omladinskog, uz foto šuting sa profesionalnim fotografom i aktiviskinjama. 

E, da bi svijet bio tvoj, moraš prvo da treniraš. I da naučiš pravila. Mi ćemo pokušati da te spremimo, jer nam je cilj da pobijediš. I da se slikaš sa aktivistkinjama.

 

Kao prvo, kupi jednu "Niveu". To ti je ona plava krema što pederi mažu lice sa njom kad 'oće u grad. Mo'š ti nju i po licu staviti, nije problem, ali bitno je da je imaš zbog ruku. Jer će ti spoljna strana šake (onaj dio kojim udaraš štosem) biti sav prljav od zemlje, a koža će ti ispucati ko predizborni asfalt. Zašto? Pa zato što pravilan rad ruke pri igranju klikera podrazumijeva i njegov neposredan kontakt sa tlem, kod  svakog izvedenog udarca Znači, kad se vratiš kući, posle druženja sa aktivistkinjama, da ti se nađe pri ruci.

 

Poznavanje pravila je, takođe, jako bitan segment u planiranju pohoda na pobjedničko postolje i aktivistkinje. Logično, kako ćeš pobijediti u nečemu, ako ti nisu poznate propozicije tog nečeg. 

Klikera ima više vrsta. I razlikuju se po vrijednosti. Osnovni oblik je "OBIČNJAK". Jedan "šestoperac" (kliker koji ima tačno 6 pera) vrijedi dva "običnjaka", "porculanac" tri."Naftaš" (ima boje, k'o kad se neđe razlije nafta) vrijedi kao pet "običnjaka", "Džomba" takođe pet (kliker većeg obima od uobičajenog). "Bezbojac" je najvrjedniji u družini i on košta k'o 10 "običnjaka". On je providan i nema pera. To su, otprilike, najvažnije vrste, a postoje i "jednoperci", "dvoperci", "troperci", "džombe bezbojci", "malkani" (manji obimom)... Ali, po pitanju njihove vrijednosti stručna javnost je podijeljena i ja ih se ovom prilikom ne bih ni dotakao. Najzajebaniji su klikeri koje ti donese tetka iz Njemačke, jer je švapska standardizacija klikerske industrije, logično, najzajebanija. Kao posledica tetkinog uvoza, znalo se desiti da niko nema pojma koliko vrijedi neki kliker, što je pravilo ogromne probleme u igri. U takvim slučajevima, posle svih iscrpljenih načina za postizanjem konsenzusa i formiranjem komisije, vrijednost klikera određuje najjači u raji.

Igra počinje bacanjem klikera iza linije nacrtane patikom na zemlji. Ka roši ili trokutu, zavisno od toga koja igra će se igrati. 

Ako igrate "roše", cilj je približiti se što više iskopanoj rupi u zemlji, dubine cenat-dva i prečnika 10-ak santima. Sve preko deset se zove "Tuta" i prevazilazi granice regularnosti takmičenja. Ukoliko imaš ben na zadnjici, pa ti pri početnom bacanju kliker završi u rupi, imaš pravo da gađaš protivnika iz tri pokušaja i ako ti pođe za rukom da ga pogodiš - njegov kliker postaje tvoj. U svim drugim slučajevima, dakle, cilj je da posle podbacivanja budeš najbliže rupi. Ako ti je to uspjelo, ti imaš prednost i prvi gađaš rupu, sa mjesta na kojem se kliker nalazi posle početnog bacanja. Ako na taj način pogodiš rošu, automatski stičeš pravo da gađaš protivnikov kliker, ali, ovaj put, iz jednog pokušaja. Ukoliko promašiš u gađanju rupe ili klikera, tvoj "kolega" je na potezu i trudi se da uradi isto to što ti nisi uspio. I sve tako, dok neko nekoga ne pogodi i ne oduzme mu kliker. Svako gađanje protivnika posle ubačaja u rupu se vrši sa udaljenosti četiri spojena prsta od rupe. 

Ako se, pak, igra "trokut", pravila su nešto drugačija. Umjesto rupe, klikeri se na početnom bacanju usmjeravaju ka drvcetom nacrtanom trouglu u zemlji, po čijim vrhovima i stranicama su raspoređeni drugi klikeri. Cilj je pogoditi kliker na trokutu i izbaciti ga iz tog improvizovanog trouglastog geometrijskog tijela, a da pri tom kliker sa kojim je gađan i sam ne ostane u trokutu. Minimalan broj klikera koji su na trokutu je dva, a njihov ukupan broj zavisi od broja igrača i vrijednosti klikera koji su postavljeni. Neke raje su uvažavale pravilo po kojem se na trokutu moraju nalaziti klikeri iste vrijednosti (npr, da budu sve "bezbojci", koji vrijede 10 običnjaka), dok su drugi dozvoljavali da, recimo, jedan takmičar postavi "bezbojkana", a drugi naslaže dva "naftaša", ili tri "porculanca" i jedan "običnjak", ili bilo koju drugu kombinaciju koja zadovoljava vrijednost oponentovog "bezbojca" od 10 običnjaka. Ako se dese cike ili dvocike, bacanje se ponavlja.

U toku igre, dozvoljena su i razna psihološka ometanja protivnika. Njihov dijapazon je jako širok, a svakako najčešći oblik je onaj u kojem stojiš petom nad trokutom, pomjeraš stopalo tamo-vamo i vičeš "ISPOD PETE K.... LETE". Jako učinkovita fora, upotrijebi je ako ti se pruži prilika!

Dosta toga zavisi i od vremenskih prilika i vlažnosti tla. Najoptimalnije uslove stvara kiša iz prethodnog dana. Ako je podloga suva, džaba ti sav talenat i trening, klikeri će da odskaču ko po betonu, a prašina će stvarati skoro pa neregularne uslove. Ipak, sve su to čari sporta zvanog klikeranje.

Pazi kad dođeš dole na takmičenje, da nema kakav zajeban lik što đeci otima klikere. Rasporedi ih u različite džepove, jer će te natjerati da skačeš u vis pošto mu ti kažeš da ne posjeduješ nikakve klikere. Pitaš se zašto... Pa logično, ako čuje ikakvo zveketanje u džepovima, donji si. Ostaćeš bez cijele kolekcije i potencijalnog druženja sa aktivistkinjama. 

Znači, treniraj. Znači, hiljade i hiljade bacanja, roša, dvocika, trokutova i džombi. Kad si u kafani, igraj klikera u džepu! Samo tako se postaje šampion. 

 

Nabrojana pravila su se uz tačno predviđene izuzetke primjenjivala u Centru, moguće da će Donjopoljci izmisliti i neka njihova, koja se razmimoilaze sa gore napisanim. "Kolko raja, tolko pravila" - što bi rek'o narod.

 

Autor: Haver

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas478
Juče714
Ove sedmice3839
Ovog mjeseca14397
Ukupno1175304
nedelja, 25 jun 2017 21:08

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 10 gostiju i nema prijavljenih članova