LEKCIJE IZ LOKAL–PATRIOTIZMA (XII DIO)-KLADIONICA

Kladionico moja nasušna,

nakloni mi se bar danas

i ja ću Te ispoštovati svakodnevno,

sa uplatama od po bar pet-maraka

 

Posvećeno mom drugu, koji je nosio tiket pod Ostrog, da ga osvješta

----------------------------------------------------------------------------------------

 

Otvaranje prve fočanske kladionice u Sovinoj kafani u Hanu je korjenito izmijenilo živote svih naših sugrađana, a mogućnost prognoziranja Sutjeskinih mečeva je konačno uvela revoluciju u sve društvene tokove. Klađenje na ishod sportskog događaja je dnevna aktivnost svih besposlenih koji ispijaju kafe do podne, a od podne kruže centrom u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. I nebitno je razumiješ li se u fudbal ili ne, nevezano za to jesi li familijarno sklon porocima ili nisi - razrada tiketa uz kafu i šupljake je ritual koji pruža orgazmične doživljaje svakom istinskom Fočaku. A bogami i nemalom broju Fočanki.

 

Naravno, pojava kladionica je izmijenila cijeli svijet i sport u globalu, i to nas u ovom momentu ne interesuje. Ovdje smo da bismo razradili fočansku kladioničarsku svakodnevnicu, pomenuli Malu, Herca, "dojave" naših koji žive na strani, opisali atmosferu u Vilijamsu tokom jednog subotnjeg prijepodneva, objasnili kako se najlakše troše pare od dobitka i uputili te na bacanje promašenih tiketa u kantu za smeće.

 

Svi mi koji smo odavle, hoćemo ljeba bez motike. Oduvijek je tako bilo. I to je super. Mislim, nije super ako si lijen, ali je gotivno kad ti kaplje odnekle. Od dana kada je već pomenuti Sova ušao u franšizu sa nekim 'Rvatima iz Mostara - dobili smo nove vidike. Fočaci su, prvobitno, bojažljivo ulazili u priču i ništa nisu mogli skontati. Umalo ne propade cijeli biznis. Svi ti simboli, šifre, jadi... nisu baš bili laki za ovarisati. Međutim, mic po mic, zaživi novi oblik kockanja. Voli naš narod da sam sebe jebe u mozak. Počeše kladže nicati u svakoj raji, dobi neko ILJADU MARAKA! Danas su punije nego crkve i kafane zajedno. I svakojakog svijeta možeš tamo sresti: radnike, seljake, penzionere, profesore, žene, djecu, studente, subotare, prsotine, lovatore, sirotinju, Kineze. I Malu. 

Mala je, inače, lik koji zaslužuje poseban tekst u okviru serijala o lokal - patriotizmu i ovdje ćemo se dotaći samo njegove uloge u promovisanju pošasti zvane klađenje. Prvi je prisutan kad se štampaju "liste", ranom zorom. Ne zbog toga što voli da stavlja ikseve i prelaze, nego zato što raznošenjem tih listi po kafićima zarađuje za ljeb. Veliki Zvezdaš kojeg uvijek možeš upitati za "dojavu", ali i rezultate treće finske lige od prekjuče. Nemoj mu prebacivati za poraz u Derbiju! Pratiće te maler i nikad nećeš uzeti keš. 

Miro Herc (još jedna legenda ovog grada kojem treba posvetiti i cijelu knjigu) je takođe neizostavan inventar svake fočanske kladionice. Svake, vjeruj mi. Sposoban je da u isto vrijeme bude prisutan  u deset kladioničarskih objekata odjednom i da ti neprimjetno izvuče cenera iz džepa, odigra sa njim voćkice ili bingo i osvoji petobanku dok si reko keks. Nešto kao Dejvid Koperfild. Samo što je Romi daleko šlifovaniji i zanimljiviji.

 

Već oko podneva, Mala je podmirio sve kafane i frizerske salone, Romi je dobio po nosu, a standardne ekipe su zauzele pozicije i ščepale olovke i papire. I svi raspolažu dojavama (reko mi Deno da će Salcburg doći iz dvojke), fiksevima dana (na koje treba staviti kuću, ženu i đecu), podacima o zavjerama (Borac uzima Kup jer je Visoki predstavnik reko da mu je dosta vehabijskih ekipa u Evropi) i najuvrnutijim statistikama (nisu došli "tri plus" svaki put kad igraju 23. u mjesecu). Njihova vijećanja i polemike, iznošenje argumenata i kontraargumenata, te usvajanje najveće sigurice dana su dosta slični zasjedanjima Skupštine Opštine Foča. Koliko zbog žučnih rasprava, toliko i zbog besmisla njihovih priča.

Najluđe je subotom. Najviše ponuđenih događaja, pijaca i neradni dan prave gužve strašnije i od bugije u Ke Pasi petkom uveče. Neko bi pomislio da miris svježe odštampanog papira i domaćina koji je ostavio ženu za tezgom (da prodaje kajmak dok on odigra singl), imaju opijajuće dejstvo.  Kako drugačije shvatiti omamljenost na desetine igrača koji stoje u redu i neće da odstupe ni milimetra, bez obzira što je pao sistem i što radnica mora da doručkuje u dva popodne... Pa, vidiš, Holanđani počinju u pola tri.

 

Oko petaka, na redu je popravljanje. I nečiji ohlađen doručak. Svi oni što su popadali na Nijemcima i ‘Olanđanima (mamu im njihovu), dolaze da se vade na Špance, Francuze, En Bi Ej i čelendžer u Manausu. Neko je i podigo stoju, te se pravo zaputio kod Paca na ćevape i pivu, prethodno stavivši pola dobitka na Majorku. Ima kod Paca teletekst, kakav merak!

Ako profitiraš na Francuzima, zna se - pravac kafana. Pa diskoteka. Pa Majneks. Pa nedelja. Pa Italijani. Pa proklinjanje majke žabarske i Erosa Ramacotija.

 

I tako u krug. Rijetki su oni koji su u plusu. Kažu da je jedan radnik Pošte uzeo deset iljada na marku, oženio se i stvorio porodicu. Ipak, takve bajke su kuriozitet. Klađenje shvati kao zabavu, a ne kao potencijalni izvor prihoda. I bacaj propale tikete u kantu za smeće, govedo jedno!

 

Autor: Haver

 

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas462
Juče927
Ove sedmice1389
Ovog mjeseca11917
Ukupno1244178
utorak, 17 oktobar 2017 17:13

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 81 gostiju i nema prijavljenih članova