LEKCIJE IZ LOKAL-PATRIOTIZMA (XVI DIO) – MI MILJEVCI BOG I SVECI

Sigurno ste u sredstvima javnog informisanja, društvenim mrežama na Internetu i ostalim mjestima ispoljavanja secesionističkih poruka već uočili sve glasnije pozive za odcjepljenjem Miljevine i okoline od Opštine Foča. U namjeri da odobrovoljimo zajebane Miljevce, odgovorimo ih od odvajanja i relaksiramo odnose na relaciji Fočaci - Miljevci, već smo uputili inicijativu Opštini Foča za uređenjem jednog kupališta u ovom malenom rudarskom naselju, a idući korak ka pomirenju bi trebao da bude upravo jedan ovakav tekst u serijalu "Lekcije iz lokal - patriotizma".

Nije ni čudo što 'oće da se odcijepe. Veliki broj znamenitih Fočaka - ugostitelja, direktora, policajaca i trgovaca je porijeklom upravo odozgo. Istorijska predanja, legende i mitovi vezani za miljevski kraj se mogu prepričavati danima. Prirodne ljepote i bogatstva su potencijal na osnovu kojeg bi Miljevina samostalno mogla funkcionisati kao ekonomski jako razvijena opština. Ukupni broj stanovnika te mjesne zajednice je mnogo veći od broja stanovnika pojedinih opština širom države... Pa ipak, Miljevce smo nekako bacili u zapećak. Nezasluženo. Ne svojom greškom, Miljevci su ostali zarobljeni u vremenu i prostoru, pa nam se ponekad čini da su gore i dalje na snazi vesele devedesete sa svim svojim pošastima.

 

Odakle krenuti... Od Rataja, jakako. Jedno od najljepših sela u našoj Opštini nalazi se na samom ulazu u Miljevinu, kada joj dolazite iz pravca Kalinovika. Već na tom mjestu, registrujemo dvije bitne lokacije za istoriju Miljevine. Nekadašnju grobnicu Svetog Arsenija Sremca i Čengića Kulu. 

Prvi objekat je nastao vjerovatno krajem 15. vijeka, visok je sedam metara i smješten je na proplanku blizu pravoslavnog groblja. Prema predanjima, mošti Sveca su tu počivale sve dok nisu prenešene u manastir Ždrebaonik kod Danilovgrada, gdje se i danas nalaze. Zašto Sremac nije počivao u Sremu, pojma nemamo. Pitaćemo nekog od eminentnih istoričara, prvom prilikom. 

Čuvena begovska porodica iz perioda osmanlijske vlasti je sadila kule đe je stigla. Pošto su begovima uvijek dodjeljivane najbolje lokacije, tako i dobiše ranč u Ratajima. Kažu da je Kulu napravio neki Bećir - Paša Čengić i da mu je to bila jedna od brojnih rezidencija u kojima je vjerovatno posjedovao i neki harem-šta-ti-ja-znam... Razvaline te kule, zarasle u trnje i šikaru, se i danas mogu primjetiti.

Danas su Rataji, kako već rekosmo, lijepo selo, sa plodnom zemljom i divnim ljudima koji je obrađuju i prodaju povrće na fočanskoj pijaci.

Miljevina se dijeli na dva osnovna dijela koje razdvaja rijeka Bistrica: Staru i noviju Miljevinu, ako tako mogu reći. U "Staroj koloniji", tačnije u radničkim barakama, živjela je do pred posljednji rat čuvena SEMIZA. Ciganka, bijeli mag, parapsiholog, gatara, tarot majstor. All in one stručnjak za predviđanje sudbine, traženje nestalih stvari i ljudi, te prognoziranje fudbalskih utakmica. Kažu da su kod nje vikendom znale da se sjate grupe iz čitave bivše Jugoslavije koje su imale probleme sa gore pobrojanim stručnim oblastima gospođe Semize. Semiza je možda i najpoznatiji stanovnik Miljevine u njenoj dugačkoj istoriji, a u posljednje vrijeme, sve ćešće se čuju i prijedlozi lokalnog stanovništva da se neka od ulica u ovom naselju nazove upravo po njoj. 

Na toj, "starijoj" strani, smješteno je i selo Ocrkavlje. Velika kuća čuvene domaćinske porodice Zelovića i stara željeznička stanica još nekako odlolijevaju vremenu, a do kad će - - ne znamo. Napravljene su za vrijeme Kraljevine, a njihovu potpunu restauraciju i pretvaranje u muzej će vjerovatno dočekati naši potomci, kada za nekih 3478 godina konačno pristupimo Pan - evropsko - azijskoj uniji i dočepamo se kreditnih pozajmica. 

Sa te strane Bistrice su i tri najveća privredna subjekta, koja su do pred rat hranila gladna miljevska usta. Tačnije, dva više ne postoje. Čuvena "Foleda" - fabrika obuće je zatvorena u nekom sumLjivom stečajnom postupku, a njenu sudbinu je doživila i Mermerana, podno Tomašćara. U funkciji je i dalje, jedino, Rudnik mrkog ugla Miljevina. Najkvalitetniji, visokokalorični ugalj se nekada kopao u jamama (zbog kojih je obližnje selo Borjanice gotovo potonulo u zemlju) i na površinskom kopu pokraj Donjeg Budnja, te prodavao širom bivše države i izvozio u inostranstvo. Za vrijeme zlatnih vremena ovog giganta, podignuto je i takozvano Novo naselje, sa nekoliko (za ta vremena) modernih višespratnica i čuvenim miljevskim neboderom od sedam spratova. Rudnik je "hranio" nešto manje od dvije hiljade porodica, koje su redovno ljetovale u svom odmaralištu na hrvatskom primorju. Za praznike su u radnički restoran dovođene najpoznatije estradne zvijezde sedamdesetih godina prošlog vijeka uz čiju pjesmu su rudari trošili svoje, i više nego solidne, plate... Danas je rudnik privatizovan, odmaralište u Gracu je isparilo, a stotinjak radnika je angažovano na kopanju najpristupačnije rude u sklopu površinskog kopa.

Centar svih društvenih dešavanja su kafane na "Brijegu". Nemoj se iznenaditi ako u želji za upoznavanjem miljevskog noćnog života nekad poljubiš vrata ovih ugostiteljskih objekata, čudeći se gdje su svi ljudi. Vjerovatno si potrefio period u kojem se nadležni inspekcijski organi razmile po nahiji, ubirajući harač od sirotinje. Pošto miljevski kafići, uglavnom, rade "na crno" - pred naletom inspektora objekti se zaključavaju i svi se prave ludi. Kad su otvoreni, tu ćeš sresti raznorazne ljude, čuti nezamislive priče iz rata i dobiti batine. Ako se kurčiš, naravno. Za Miljevce, kurčenje je jako relativan pojam, pa ti preporučujemo da odma' po ulasku u kafanu okreneš turu svim prisutnima. Posle toga će te prihvatiti kao brata i tretirati ko Tito Nasera. Provešćeš se ko nikad u životu, steći nova poznanstva i skontati da u Miljevini obitavaju najkvalitetnije trebe.

Sportska dešavanja nekadašnje Miljevine su većinom bila vezanja za nastupanja Fudbalskog kluba Rudar, koji se sa uspjehom takmičio u nekoj beton ligi. Filijala Sutjeske iz koje su potekli mnogobrojni solidni fudbaleri fočanskog velikana je danas ugašena, a na stadionu pasu i đubre ga, kvalitetna grla goveda lokalnih domaćina.

Impozantna zgrada motela, građena u neokomunističkom stilu, nikada funkcionalna i rentabilna, nalazi se na izlazu iz mjesta - prema Foči. Zamišljen kao biser miljevske arhitekture, motel će za nekih pedesetak godina vjerovatno više ličiti na onu Kulu iz Rataja. Šteta, jer je taj objekat nekada u svom sastavu imao i diskoteku, te veliki restoran, sobe za noćenje, modernu kuhinju...

 

Iskreno se nadamo da će se u Miljevini jednog dana nastaniti neki ruski milijarder tipa Romana Abramoviča, koji bi ovom mjestu svijetle tradicije i velikih mogućnosti vratio staru slavu i spriječio odcjepljenje nezadovoljnog stanovništva od Opštine Foča.

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas161
Juče844
Ove sedmice3659
Ovog mjeseca9393
Ukupno1281622
nedelja, 17 decembar 2017 07:25

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 117 gostiju i nema prijavljenih članova