FOČACI MEĐU BOGOVIMA

 

Na ovogodišnjem obilježavanju stogodišnjice od prvog osvajanja Olimpa, naš grad je imao svoje predstavnike. Trojica entuzijasta, članova Planinarskog društva "Zelengora", Karlo Šimović, Srđan Kulić i Vukadin Kunarac su se uspjeli ispeti na Mitikas (2918 m n.v.), čime su stekli privilegiju da se bar na jedan dan druže za Zevsom i ekipom.

-Olimp je umjereno teška planina za penjanje, ali s obzirom da smo se fizički pripremali par mjeseci za ovaj poduhvat i da smo i inače ljubitelji prirode i planinarstva, sam uspon nam nije predstavljao neki veliki napor. Pred sam kraj penjanja postoji dionica, dužine 250 metara, koja zahtijeva oprezniji pristup. Zapravo, jedina teškoća nam je bila činjenica da Olimp ne obiluje velikim brojem izvora pitke vode, kao što je to slučaj sa našim planinskim ljepoticama, tako da smo se osvježavali relativno mlakom vodom koju smo morali štediti, kaže Karlo.

Na put su krenuli privatnim automobilom, vozeći se preko Crne Gore, Albanije i Makedonije.

-Ni na jednom graničnom prelazu se nismo duže zadržali, a sve granične policije i carinici su pokazali veliku profesionalnost i gostoprimstvo, kaže Vukadin i nastavlja:

-Možda bi to trebao biti i neki nauk za našu pograničnu službu, turista će biti u većem broju samo ukoliko ih i dočekamo toplo i ljudski.

Na put su krenuli 16. septembra, a već za dva dana su stigli u planinarski dom podno samog Olimpa. 

- Do nekih 1100 metara nadmorske visine vozili smo se jako dobrim asfaltnim putem, do velikog platoa na kojem se nalazi obezbijeđen parking.

Ovde moram naglasiti da bukvalno nijednu turističku taksu nismo morali platiti, a da nas je radnica na turističkom info - pultu dočekala "kao da smo joj rod najrođeniji", pričajući na tečnom engleskom, objasnivši nam sve neophodne detalje, potrebne za bezbjedno penjanje. Nije se libila ni da nam priča o istoriji, grčkim mitovima, našim košarkaškim radnicima koji u ovoj zemlji imaju status bogova...

Naši planinari su prenoćili u planinarskom domu koji se nalazi na 2100 metara nadmorske visine. Već ujutru, prije izlaska sunca, krenuli su u toliko čekani pohod.

-Krenuli smo tačno u 6 ujutru, a posle tri sata i 15 minuta smo se popeli na Mitikas, prethodno osvojivši i vrh Skala (2890 m n.v.). Masiv Olimpa se sastoji od nekih četrdesetak vrhova visočijih od 2000 metara nadmorske visine i slobodno mogu reći da su svi podjednako lijepi i atraktivni, kaže Srđan.

-Osjećaj je fenomenalan. Toliki trud i ogromna želja dožive svoje potpuno ostvarenje u momentu kad izađeš na sam vrh, kada se pred tobom stvori fantastičan pogled koji doseže u nedogled. Nijedna riječ nije dovoljna da se opiše kompletan utisak. Jedino iskusni planinari i ljudi koji su osvajali slične visove mogu donekle da razumiju o čemu pričam. U tom trenutku svi problemi koji su nas pratili tokom organizacije puta, nerazumijevanje ljudi koji su na neki način mogli pomoći naš plan, padaju u dubine Egejskog mora, sa osmijehom nam veli Karlo, te se nadovezuje:

-Ovom prilikom bih izrazio zahvalnost preduzeću "Falkon" D.O.O i opštini Foča, koji su nam u skladu sa svojim mogućnostima i teškom materijalnom situacijom u kojoj se nalaze, pomogli i "zakrpili rupe" u našem "budžetu". Iako su sredstva bila skromna, mislimo da su bila "od srca" i sam čin podrške ljudi koji predstavljaju te subjekte nam je bio ogromna potpora. Naravno, ne treba zaboraviti ni pomoć našeg Planinarskog društva "Zelengora", bez koje bi se ovaj poduhvat mnogo teže realizovao.

Trojica Fočaka su stigla i da se okupaju u moru, iako se vrijeme njihovog putešestvija nije poklapalo sa trajanjem turističke sezone u Grčkoj...

-Nekih šest sati nam je trebalo da bi se sa najvišeg vrha Olimpa spustili do obale Egejskog mora i gradića Leptokarija. Upravo taj detalj je ono što razdvaja ostale planine od Olimpa. U jednom danu je moguće grudvati se na nekom od visoko kotiranih lednjaka, ali i uživati u čarima mediteranske klime i prelijepim pješčanim plažama. Jedino nam to fali na Magliću, kroz smijeh kaže Srđan.

U povratku, naši momci su posjetili čuveni kompleks manastira Meteori, te bili gosti jednog od mnoštva njih - Manastira Veliki Meteor. Sa monasima su se družili na kratko, okrijepili i krenuli put Foče.

-Utisci su i više nego odlični. Prije koju godinu smo penjali Triglav, naredna destincija bi trebala biti Rila u Bugarskoj - najveći vrh Balkana.Naravno, ukoliko se poklope sve kockice, dovršava Vukadin...

 

 

"Fočaci na krovu Balkana!" Dobro zvuči, a? Da nije ovkvih, pojedinačnih slučajeva entuzijazma, ljubavi prema prirodi i sportu, želje za uspjehom, odlučnosti i istrajnosti, promocija našeg grada bi se svodila na organizovanje žderanja hrane u okviru takozvanog "Gastro festa", i trošenja stotine hiljada maraka na kupovinu bicikala i zidanje dva - tri katuna. Da nije ovakvih likova, kao što su njih trojica, zapitali bismo se i u kom pravcu ide planinrstvo kao sport u našem gradu. Ako smo i po čemu bili poznati prije rata (osim zatvora), to su bila tradicionalna druženja na Pašinoj poljani, Zabrani, Gradačkoj stijeni... Bavili smo se sportom, kvalitetno šalili, sticali uspomene za čitav život. Ovaj grad je iznjedrio brojne legende planinarstva, a nabrajanje njihovih imena bi  tekst odužilo na nekoliko stranica. Vjerovatno ima dosta vas koji i ne znaju da je sjedište Planinarskog saveza Republike Srpske u Foči...

Ipak, sve dok je njih dvadesetak ljubitelja sporta u Foči i ljudi koji iskreno vole ovaj grad, planinarstvo neće odumrijeti.

Nadamo se da će gospoda koja odlučuju o nečemu u ovoj državi i gradu pažljivo pročitati sentence koje opisuju ponašanje graničnih službenika i ljupke Grkinje, spremne na razgovor o Dudi Ivkoviću i Želimiru Obradoviću.

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas479
Juče714
Ove sedmice3840
Ovog mjeseca14398
Ukupno1175305
nedelja, 25 jun 2017 21:11

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 27 gostiju i nema prijavljenih članova