LEKCIJE IZ LOKAL–PATRIOTIZMA (II DIO)

Vodeći se krilaticom "Upoznajte svoj kraj, da biste ga više voljeli", obiđem ti ja tako ponekad ovu prekrasnu prirodu koja nas okružuje. Obiđi i ti. Malo je reći - ima šta da se vidi... 

Sad ti misliš da ću ti pripovijedati o nekim bahanalijama na raftingu, ili rvanju sa divljim krmkom na Trnovačkom. Ne. Mislim, dotaći ćemo se i tih putopisa, ali ne sad. Želim da ti opišem jedan drugi kutak naše Opštine  (o kojem vjerovatno niko nikada nije pisao)  dok su mi utisci još svježi.

Da mi je neko ranije pričao, kako se opisujući kanjon Ćehe može formirati nekoliko rečenica, naravno da mu ne bih povjerovao. Koja budala vidi nešto zanimljivo u dosadnoj Ćehotini, sve o njoj stane u jednu riječ. Nju su i kupači zaboravili, još od davne 2001. i zlatnih vremena plaže na Brionima. Rijeka kojom teku voda (hemijske formule H2OZnFeSO4), pileće iznutrice i bijela pjena najsličnija pljuvački, ne zaslužuje ni da je pogledaš kad prelaziš preko mosta, mislio sam. I bio u zabludi, normalno. Ćeha je nepravedno zapostavljena! Najurbanija i najgradskija rijeka koju imamo zaslužuje bolji tretman. 

 

Elem, da ne filozofiram više, bio sam ti na Retinju. To ti je ona velika stijena koju je Ćehotina rasjekla iznad Godijena. Godijeno je jedno divno selo koje se nalazi 5-6 kilometara uzvodno od Dragočave. Dragočava je jedna prelijepa naseobina u kojoj se s jeseni otkupljuje vrganj. Vrganj je... to valjda znaš, pobogu si! Pitaš se, naravno, kog đavola sam tamo tražio. I reći ću ti. Zainteresovao me je crvenkasti sjaj ogromne stijene u daljini, dok sam jednog kasnog ljetnjeg popodneva pržio kobaje na Gradačkoj. Direktno okrenuto ka Zapadu, Retinje pri zalasku Sunca najviše sliči površini Marsa. Komentarišući sa jednim prijateljem (inače, jako bistar momak) taj sklad "užarenih" boja, došli smo do pretpostavke da je ovaj fenomen vjerovatno i posledica sitnih fragmenata neke željezne rude, koja nije strana pojava u široj okolini (Čuo si za zloglasni rudnik u Šulima koji decenijama truje miljenicu nam Ćehu). "Moram se popeti tamo", pomislio sam jedući sad već ohlađene kobasice, iz kojih je curila mast istovjetne boje kao i Retinje u predvečerje. Ko zna kakav, veličanstven pogled, se pruža sa tih Marsovskih vrhova prepunih gvožđa, a možda i nekog plemenitog metala...

 

Zamišljeno, odrađeno! Posle nekoliko godina, naravno. Da ti odmah kažem, nikakve metale nisam našao. Sve što je odudaralo od uobičajenog prirodnog ambijenta su bile neke vanzemaljske, male, crne, kuglice - na svakom mogućem kamenu i zaravni. Posle se ispostavilo, to su bili brabonjci od divokoze i sami Bog zna koliko ih živi na ovim nepristupačnim predjelima. Mislim, Bog i lovci. Tim prije, što sam ugledao i nekoliko "patrona". I još nešto da ti kažem - ni slučajno ne pokušavaj da se penješ tuda bez stručnog vodiča, ili pomoći nekog domoroca iz Godijena ili Slatine. Teren je jako nepristupačan! Ako ti je radoznalost brža od razuma, ljubav ka ekstremnim sportovima (eventualno i po' litra rakije) u krvi - samo naprijed! Uz uslov da obavijestiš Neša Ikonića i ekipu o namjeravanom poduhvatu, prije samog polaska - jer sve dok se ne popneš na sami vrh tvoj telefon će pištati za "select network". 

Nekoliko ozbiljnih ogrebotina, dehidracija, prpa od pogleda iza sebe dok se penješ - to je cijena fenomenalnog pogleda na kanjon rijeke Ćehotine koji vijuga ka crnogorskoj granici. Vijuga, tačnije rečeno - Ćehotina meandrira, iako je kraj kroz koji protiče tipično planinski. Naučni fenomen, slobodno mogu reći. S obzirom na jako topao Januar, nije me iznenadila velika količina vode koja se kolutala klancem, ali sam se iznenadio kada sam skonto da se tuda komotno može ići na rafting. Idealno za trening i očuvanje spretnosti skipera, u razdobljima kada se niz Taru ne može. Kažu da je prije rata u svakom buku obitavala po jedna kapitalna mladica, ali i da su ih nekulturne anti-lokal-patriote potamanile bombama tokom ratne anarhije. Šteta, majku mu, jer je ambijent kao preslikan iz one video igrice "Fishing legends" na Plejstejšnu. U daljini: Čelebići, Ljubišnja, Maglić... Pravi čas iz geografije i orjentiringa, čisto radi podsjećanja. Da se ne popeh na to Retinje, nikada ne bih znao kako su Brusna veliko i napredno, domaćinsko selo. Ne vjerujem da bih imao priliku i da vidim kako Godijeno okružuje ogromna pravilna zaravan, površine nekoliko fudbalskih terena. Idealno za teferič. 

Pošto nam se opasno bližio ogromni sivi oblak koji je po Ljubišnji već stvarao sniježne nanose, nije bilo vremena za neko duže divljenje i zapažanje. Tačnije, trčeći smo sišli sa druge, pitomije strane Retinja, usput poderavši odjeću probijajući se kroz gustu šikaru, dok nismo nabasali na makadamski put, kojim smo i došli ovdje...

 

Šta da ti kažem, posjeti taj kraj. Ako si punoljetan. I ako nisi smotan. Pod uslovom da imaš neko minimalno planinarsko iskustvo. Upoznaj svoju Opštinu, da bi je više volio!

 

Autor: Haver

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas611
Juče707
Ove sedmice2032
Ovog mjeseca13967
Ukupno1208706
sreda, 23 avgust 2017 23:12

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 32 gostiju i nema prijavljenih članova