FOČA IZNAD BALKANA

I dok se predizborna kampanja polako zahuktava, a mi obični smrtnici zamlaćujemo tonama smeća koje nam se servira iza svakog ugla, četvorica naših odvažnih sugrađana su visoko iznad sivih oblaka za*ebanog Balkana, gdje pronose ime Foče, dišu punim plućima i uživaju u životu. Ekskluzivno za foca-online.info naš autor Haver prenosi njihova iskustva.
 
 
U jednom od prethodnih tekstova, pisali smo vam o njihovom pohodu na Olimp. Ovaj put su sebi zacrtali za nijansu visočiji cilj. I ne misle da stanu u narednom periodu. Samo je nebo granica.
Karlo Šimović, Srđan Kulić i Vukadin Kunarac, ovaj put pojačani još jednim Fočakom i svojim prijateljem Dejanom Lučićem, svi članovi PD „Zelengora“, uputili su se ka planinskom masivu Rila u Bugarskoj i njegovom najvisočijem vrhu – Musali. Sa svojih 2925 metara namorske visine, Musala je ujedno i najveća kota balkanskog poluostrva, te predstavlja jednu od omiljenih destinacija svim ljubiteljima planinarenja i prirode uopšte.
 
- Kompletno područje Rile čini istoimeni nacionalni park, priroda je zaista lijepa, zimski turizam je razvijen i svima bismo preporučili da posjete ovaj dio nekad susjedne nam Bugarske. Najpoznatije mjesto je čuveni Borovec sa pregršt modernih hotela i skijaških staza, cijene su i više nego pristupačne, ljudi gostoljubivi i srdačni, kaže Srđan.
Na put su, iz Foče, krenuli u srijedu, 19. marta, tokom ranih jutarnjih sati. Privatnim automobilom. U Sofiji su, po „Bugarskom“ vremenu bili već u 15 časova...
- Putovali smo preko Srbije, u koju smo kročili na graničnom prelazu Vardište, dok smo u Bugarsku stupili kod Dimitrovgrada. Ovom prilikom moram pohvaliti sve pogranične službe sa kojima smo se susreli, jer je njihova ekspeditivnost i profesionalizam na najvećem mogućem nivou. Stoga su i zadržavanja na graničnim prelazima minimalna, govori Vukadin, te nastavlja: U Sofiji smo prenoćili, koristeći usluge jednog od mnogobrojnih hostela. Prenoćište po osobi je 10 evra. Sofija je moderan evropski grad i, za razliku od unutrašnjosti Bugarske, veoma reprezentativan „pokazatelj“ bugarskog članstva u Evropskoj Uniji. Prvo veče smo iskoristili za malu šetnju bugarskom prestonicom. Po mnogo čemu nas podsjeća na Beograd, s tom razlikom što je u slučaju Sofije i njene arhitekture evidentno da su ratna razaranja Drugog svjetskog rata poštedila ovaj grad, pa je samim tim i broj starijih i impozantnih građevina u odnosu na srpski glavni grad daleko veći.
 
Već u četvrtak ujutru, automobilom su se uputili za Borovec, koji je od Sofije udaljen nekih 70-ak kilometara. U Borovecu su ostavili automobil, iskoristivši uslugu javnog parkirališta, po cijeni od 10 Leva na dan. Bugarska moneta je i dalje Lev. Prelazak na Evro je planiran u narednih nekoliko godina. Što se tiče kursa u odnosu na Evro, potpuno je izjednačen sa našom Konvertibilnom markom.
- Od Boroveca do Jastrebca, drugog turističkog centra nacionalnog parka Rila, putovali smo gondolom. Do planinarskog doma „Hiža Musala“ koji se nalazi na nekih 2400 metara n/v, trebalo nam je još 90 minuta hoda. S obzirom da smo tu stigli relativno rano, oko pola jedan popodne, i da su vremenski uslovi bili idealni za penjanje, odlučili smo se da po smještaju u sobu i odlaganju viška stvari odmah krenemo u osvajanje Musale. I nismo se pokajali, kaže Srđan i nastavlja: Uspon na Musalu spada u kategoriju relativno lakših. Jedina otežavajuća okolnost je bio sniježni pokrivač, čija je visina na određenim mjestima dostizala i cijeli metar. Na putu do vrha smo sreli nekoliko grupa planinara, a neke od njih su bile i iz Bosne i Hercegovine. U samom podnožju najveće planine Balkana, na 2700 metara n/v, posjetili smo i planinarski dom „Everest“, koji i služi kao mjesto za predah. Tu smo se kratko zadržali, okrijepili i nastavili ka osvajanju Musale. Od polaska iz planinarskog doma „Hiža Musala“, pa do penjanja na sami vrh trebalo nam je tačno 2 sata i 45 minuta. Sa nekoliko petominutnih pauza i jednom dužom u domu „Everest“. Na Musali smo se zadržali oko sat vremena, fotografisali se, uživali u pogledu, odmorili. Uzimajući u obzir činjenicu da smo bili već duboko zagazili u kasne popodnevne sate, nismo imali vremena na bacanje i brzo smo morali nazad. U domu „Hiža Musala“ smo večerali njihov domaći pasulj, a to zadovoljstvo nas je koštalo tri leva. Bugarska kuhinja je dosta slična srpskoj i, što se tiče toga, činilo nam se kao i da nismo napustili Foču, dovršava šaleći se Srđan.
Sledećeg jutra, zaputili su se nazad ka Jastrebcu, pa dalje gondolom ka Borovecu i automobilom ka Sofiji, gdje ih je čekao od ranije rezervisan smještaj u istom hostelu sa početka priče. 
 
- To veče smo iskoristili za posjetu Crkvi Svete Nedelje, u kojoj počivaju mošti srpskog kralja Milutina Nemanjića. Njegov kult je veoma raširen u narodu pa se srpski sveti kralj smatra za jednog od zaštitnika bugarske prestonice.
Oko 1460. godine, za vrijeme epidemije kuge, vladika Silvanije je prenio mošti kralja Milutina iz sela Trepča u Bugarsku, u manastir Svetih Ćirila i Metodija. Posle nekoliko premiještanja, konačno počivalište pronašle su u Crkvi Svete Nedelje, pošto je crkva postala episkopska rezidencija u XVIII vijeku. Mošti su se očuvale u požaru, nepogodi, napadima ustanika i Turaka, kao i napadu komunista 1925. godine.
 
Uz neka oštećenja, mošti kralja Milutina izložene su u crkvi otkada ova crkva nosi još jedno ime — Crkva Svetog kralja.
Sveti sinod Bugarske pravoslavne crkve 2006. godine donio je odluku da se dio moštiju Svetog kralja Milutina vrati Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Kivot sa moštima kralja Milutina do danas ostao je u Sofiji. 
- Ni na ovo putešestvije nismo mogli poći bez pomoći određenih subjekata. Zahvaljujemo se Opštini, Kafeu „Mocart“, mesari „Vizion“, preduzeću „Falcon“ DOO i, naravno, našem Planinarskom društvu „Zelengora“, dovršava ovu priču Srđan.
 
Sledeća destinacija četvorice avanturista je Mon Blan, a manje pripreme za taj pohod će obaviti na Prokletijama. Za neki dalji period, u planu je i uspon na kavkaški Elbrus... Sa skromnim ličnim sredstvima i simboličnom pomoći rijetkih sponzora ti ciljevi će biti teško ostvarivi, ali ne sumnjamo u to da će naši momci uspjeti u svojoj nakani da ime našeg grada pronesu i na najviše vrhove Evrope i svijeta.
 
Autor: Haver
Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas421
Juče679
Ove sedmice421
Ovog mjeseca15428
Ukupno1247689
ponedeljak, 23 oktobar 2017 20:54

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 43 gostiju i nema prijavljenih članova