TAMNA STRANA MJESECA - LEKCIJE IZ OBLASTI MUZIKE (IV DIO)

Devedesete - muzička ekstenzija Haverovog zadnjeg teksta

Evo mene opet posle 14 dana. Kao prvo, velike pohvale za Haverov istorijski artefakt kojim je objasnio omladinsku zabavu devedesetih u provinciji (u pitanju je tekst objavljen u utorak na našem portalu), koji me je natjerao da se i ja pozabavim muzičkom zavjesom koja je tih godina oplemenjivala uši fočanskih omladinaca i osvrnem se na meni značajne albume iz tog vremena.

U startu da raščistimo, devedesete su bile metastaza kancera na muzičkoj sceni ex-yu republika, ali uprkos tome postojali su entuzijasti koji su odbacili dekor utrpanih trenerki u kombinaciji sa utokama i tuc-tuc ritmovima sa commodore 64 (jako rasprostranjen i nadasve finansijski unosan pojavni oblik) i prihvatili gitare i karijeru nekomercijalnog muzičkog stvaralaštva, iako su dobro znali da od toga neće biti baškarenja dupeta po pornićarskim penthouse garniturama, ispijanja Jack Danielsa po bazenima ispred kuće dok 4 plavuše peru bentleya koji je parkiran pored ferrarija koji ti služi kao ostava za trzalice. Elem, da predjemo na stvar...bilo je dosta dobrih albuma tih godina kada je najčešća muzika koju smo slušali bila ona ne baš tako umilna melodija AK-47-ice od momaka koji su baš u tom momentu u kafani doživljavali neku vrstu katarze kroz magični mix šljivovice i Cece, no uprkos tome, u gradu je bilo i ekipa koje su njegovale urbani muzički štih, a siguran sam da će se većina njih naći bar u jednom od albuma o kojima cu pisati.


1. Ritam nereda - Breaking (1993)

Antologija bijesa. Boban i ekipa su u Foču stigli u vidu kasete koju je Panta donio sa jednog od raspusta koje je proveo u Srbiji i poput najboljeg pelcera, čvrsti zvuk energičnih gitara koje su u njihovim rukama mogle da posluže i za sječu ogreva po kalinovačkim šumama, primio se medju mladeži tog vremena koja je i sama, vjerovatno, bila frustrirana izolacijom u kojoj se nalazila. Hitovi poput WAB, Sama, Boje se i naročito Puta beznađa (koji su zli jezici narodnjački preimenovali u Put bez gaća) odzvanjali su na žurkama u Hanoveru uz neizbježnu šutku...šutka je tradicionalni pankerski ples koji karakteriše gomila neuskladjenih i nadasve agresivnih pokreta kojima je cilj da nasumično povredjuju najbližeg plesnog partnera i upražnjava se, na sopstvenu odgovornost do 16-te godine. Dobro, sa današnje tačke gledišta to i nije baš nešto što slušam svakodnevno, ali svaki put kada uživo čujem ovaj bend osjećam se kao da sam kupio jednosmjernu kartu za adolescenciju.

2. Zabranjeno pušenje - Ja nisam odavle (1997)

Nele u Beogradu. Čovjek koji je bio sinonim za najbolju zajebanciju u bivšoj zemlji upao je u Beograd devedesetih i smračio se. Teško je funkcionisao u gradu lake zabave i opasnih momaka sa asfalta. Ćutao je i gutao gorčinu cijelih 8 godina od zadnjeg albuma Zabranjenog pušenja i onda je 97. izašla ova kaseta. Svi su bili zbunjeni. U redu, čuješ njegov glas, u redu, svirka je malo pod uticajem rada na Kustinim filmovima dobila romski karakter, u redu, ima zajebancije, ali negdje ispod svake pjesme leži gorak talog iskustva prošaran vrhunskim pričama koje su i tada, a i danas apelovale na zdrav razum koga je tih godina bilo u oskudici. Gile šampion, Tri ratna havera, Nema nikoga, Ljubav udari često tamo gdje ne treba, Ženi nam se Vukota, Ona nije tu, Od istorijskog AVNOJ-a i naročito naslovna Ja nisam odavle ostaju autentični svjedoci o teškim godinama umjetnika u izolaciji i pod sankcijama, mada...vidiš...ne možeš staviti veto na dušu. Album koji sam skapirao dosta kasnije.

3. Rambo Amadeus - Titanik (1996)

Remek-djelo. Rambo Amadeus svjetski megacar. Album na kome je od dežurne budale postao muzička metafizika. Svaka pjesma kao filosofska bomba. I dan danas sam ubjedjen da su tekstove na ovom albumu radili Seneka i Platon, a muziku Zappa na vinjaku. Zreo za penziju, LM hit, Titanik, Otiš'o je svak ko valja (posveta Milanu Mladenoviću i Tomi Zdravkoviću), Katodna i kanalizaciona - dvije bratske cijevi, Šakom u glavu su hitovi sa ovog epohalnog djela. Album koji još uvijek pokušavam u potpunosti da skapiram. Suvišno je trošiti bajtove na ono što se ne da dotaći. Stihovi naslovnog Titanika objašnjavaju svu uzaludnost naših životnih zabluda:

"Dok je po stolu ređao žetone
krupije se nagnu i šapnu: Brod tone.
U tom slucaju stavljam sve na crno,
bacaj već jednom to prokleto zrno.

Igrač igra, krupije se znoji.
Titanik tone, putnici dremaju.
Budala ne zna da tamo gdje ide
žetoni vrijednosti nemaju."

Upotrebljavati u prisustvu stručnog lica i mozga.

Odjavljujem se.

Autor: Nemanja

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas709
Juče477
Ove sedmice709
Ovog mjeseca12644
Ukupno1207383
ponedeljak, 21 avgust 2017 23:36

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 94 gostiju i nema prijavljenih članova