NACIONALIZAM DANAS

(NACIONALIZAM vs ŠOVINIZAM)

Ovaj članak odlučio sam da napišem da malo rasvijetlim ovu temu jer sam bio izrevoltiran pogrešnim shvatanjima današnje omladine koja ne uviđa razliku između nacionalizma i šovinizma, naivno smatrajući da je to isto.

Kada nekoga danas upitate da li je nacionalista, on/ona će prvo ustuknuti, pa vas začuđeno pogledati, kao da ste ga optužili ne daj Bože da je fašista/nacista, a onda će se zgranuto početi braniti na sav glas k’o da je pred Haškim sudom ili španskom inkvizicijom, da ne mrzi druge narode, da je za multietničnost, da nema ništa protiv mješovitih brakova, kleti se u bratstvo i jedinstvo i partijsku knjižicu svoga oca.

Zato na početku ove priče prvo da odmah razjasnimo

NACIONALISTI su oni koji vole svoju naciju (fr. nacionalisme), ali poštuju i ne mrze druge.

ŠOVINISTI (pravilnije je reći NACIONAL-ŠOVINISTI) su oni koji ljubav ka svojoj naciji (narodu ili vjeri) izražavaju na pogrešan način, mrzeći druge i sve ono što je tuđe.

Kao što uviđate nije isto.

Šovinizam je ekstremni vid nacionalizma, ili bolje rečeno, pogrešno shvaćeni nacionalizam. Ime je dobio po francuskom vojniku Nikoli Šovenu koji je bespogovorno bio odan svom komandantu Napoleonu. Šovinista ima uvijek samo pozitivne predrasude o vrijednosti svoje nacije (naroda), a izrazito negativne stavove ka drugim nacijama i svemu onome što je tuđe, najviše mrzi susjedne nacije (sreća te u nas toga nema :), dok je za njega tolerancija samo nepotrebna riječ u rječniku.

Agresivnost i mržnja ka drugim narodima je prisutna u svakom dijelu njegovog bića, šovinista živi da mrzi, a ne da voli. Mrzi jer misli da je njegova nacija uzvišenija ili jer se osjećaja ugroženo od druge jače (susjedne) nacije. Ali najčešće nastaju tako što su nesposobni ili naprosto lijeni da iskažu ljubav ka svom narodu, da nauče i shvate svoju istoriju i kulturu. Zašto? Zato što je oduvijek bilo lakše mrziti nego voljeti.

Ne shvataju da će ih baš ta mržnja izjesti iznutra, da nikada neće osjetiti čar najvećeg Božijeg dara – ljubavi ka svom narodu, ka onome čemu pripadaš i što te čini onim što jesi. Jer samo čovjek koji iskreno voli svoj narod, može poštovati tuđe. I samo društvo koje iskreno iz dubine duše osjeća suštinski nacionalizam može duhovno i moralno napredovati. Bez nacionalizma ono je samo prazna ljuštura koja luta ovim svijetom nesposobna nizašta drugo do materijalnog, koje mu nikada istinsku sreću neće donijeti.

Pravu sreću jedino ljubav može donijeti. Ljubav je nešto najsvetije, najveći dar čovječanstvu. A sve se ljubavi ustvari stapaju u najveću – ljubav ka svome narodu (naciji). Kada volite svoju ženu i to je nacionalizam. Kada volite svoju porodicu i to je nacionalizam. Kada volite svoj grad i to je nacionalizam. A kada volite svoj narod i poštujete druge, ustvari volite čitavo čovječanstvo - VI SLAVITE ŽIVOT.

Ljudi koji nisu vezani dubokim osjećanjem pripadnosti ovom najvišem obliku kolektivne svijesti - NACIONALIZMU, i ne identifikuju se sa njenim sistemom vrijednosti, snagom duha, projekcijom nacionalnog jedinstva u okviru cjelovite državne tvorevine, solidarnosti, pravdoljubivosti i tolerancije na osnovu najviših humanističkih ideala i tradicionalnih principa dobrote i ljudskosti, bolje da se nisu ni rodili. Jer svaki čovjek mora imati neku pripadnost inače gubi svoj korijen i vene.

Zato volite svoj narod, svoju istoriju, kulturu, tradiciju, budite ponosni na to ko ste, ne mrzite druge i sve što je tuđe već poštujte, jer  mržnja nikome sreću nije donijela.

Međutim, otkud to sada da svi misle da nacionalizam uvijek podrazumijeva neki vid diskriminacije? I otkud mi utisak da je nacionalizam dozvoljen svima osim nama? Zašto samo mi ne smijemo biti ponosni na to ko smo? Zašto se samo kod nas nacionalizma stide, čak i boje, i svi ga izjednačavaju sa šovinizmom?

Danas ako se izjasniš da si Srbin, da voliš svoju vjeru, slavnu istoriju, svoj narod, rizikuješ da te smatraju šovinistom i svjetskim neprijateljem No 1. Automatski postaješ neki bauk, tzv. Velikosrbin, rušilac svjetskog mira, Hitler je u poređenju sa tobom mala maca, a teroristi su dođu k’o radnici Crvenog Krsta.

Otkud tebi pravo da kočiš NOVI SVJETSKI POREDAK i ometaš tokove GLOBALIZACIJE izjašnjavajući se da imaš neku nacionalnu i vjersku pripadnost, svoju istoriju, tradiciju i kulturu? Otkud kada su ti svi mogući mediji fino objasnili da ti nacionalnost i sve to nije potrebno? Kako si to mogao propustiti, stalno ti to govore na televiziji, radiju, internetu, imaš li ti uopšte struje u kući čovječe pa ne znaš? Ili si šljegnuo iz neke zabiti Bogu iza nogu gdje se još uvijek živi u prvobitnoj ljudskoj zajednici. A i za BOGA su ti objasnili fino da ne postoji, zar nisi slušao pažljivo na času: prije oko 13 milijardi godina nije bilo ničega, a onda je iz ničega nastao jedan sićušni atom (koji se širio k’o Fočaci na Palama) i nastao svemir. Eto, sve je samo nastalo, šta će ti Bog.

A i za istoriju su ti objasnili na televiziji da ti ne treba. Šta će ti? Šta je važno ko je s kim ratovao, koji narod ima pravo na koju teritoriju, koji kralj je oženio koju princezu i koliki je miraz dobio? Ko će popamtiti te tolike brojke i ratove? Jesi li svjestan da je u zadnjih nekoliko hiljada godina bilo 14.000 ratova? Što ćeš to pamtiti kada više neće biti ratova. Fino ti kažu ove pametne čike preko velike bare da sada napokon slijedi period blagostanja, više nikada neće biti ratova, 100% su sigurni da neće biti 14.001-vi.

Ne treba ti više istorija, važna je samo sadašnjost, nije važno koja je tvoja teritorija, šta je tvoje a šta moje, sve je to naše, zajedničko. Mi smo sada veliko globalno selo, jedna vesela hipi komuna gdje je sve zajedničko i Veliki Brat nas sve voli.

Odreci se predaka i svoje kulture i tradicije. Šta će ti kolo kad je prljavi ples zanimljiviji, prevaziđene gusle za koje ti ni struja ne treba, nekakva muzejska narodna nošnja pored bikinija? Ni tvoj jezik ti ne treba, pa vidiš li da ti padeži smetaju, imaš previše gramatike, prekomplikovan je za naučiti. Uzmeš fino engleski, jednostavniji je, i čitav svijet te razume. A ne ko dosad, čim progovoriš srpski neko te bombarduje. Mora da im se naš naglasak nešto baš ne sviđa.

Aman čovječe, mani se, ništa ti to nije važno. Danas je samo bitno koliko zarađuješ. Koliko imaš ljudi pod sobom. Što dozvoljavaš da te ljudi napadaju zbog tvog nacionalizma? Šta se dereš da je Kosovo Srbija i da Srbi nisu ratni zločinci? Niti živiš na Kosovu, niti si ti lično optužen? Što braniš svoju zemlju i svoj narod kada ćemo uskoro svi biti jedna sretna globalna država kao Jugoslavija 1941. godine? Zašto braniš svoje, a znaš da tuđe slađe je?

Da ostavimo malo ironiju po strani, ali to je ustvari ono što nas uče preko medija na sva zvona. Zašto zapitajte se. Zašto nas čitav svijet tjera da se odreknemo nacionalnosti?

Zato što svaka država ima neki interes u drugoj državi. Zar mislite da ti stranci koji nas ubjeđuju da se odreknemo svoje nacionalnosti i postanemo jedna obična neoblikovana masa pogodna za upravljanje, gdje svaka individua misli kako će samo napuniti svoj novčanik misle nam dboro? Pa da nam stranci žele dobro, ne bi mi njih zvali strancima, nego prijateljima.

Mi kao narod zapravo u svijetu nemamo prave prijatelje. Ustvari, niko ih zapravo i nema, niko nikoga iskreno ne voli. Kao što kaže Čerčil: Britanija nema  prijatelje, samo vječite interese. Tako smo i mi uglavljeni u taj pogrešno organizovani sistem gdje niko nikoga ne voli, i svi se licemjerno ponašaju po određenom protokolu.

Kao što je svaki čovjek dio svog okruženja, tj. društvene zajednice, tako i svaka država ima svoje okruženje od kojeg zavisi njena sudbina. Kao što svaki čovjek mora razumjeti svoje okruženje i prilagoditi mu se, tako i svaka država mora svome okruženju. (Izuzetak su naravno države koje su toliko jake da mogu mijenjati svoje okruženje i druge države kako njima odgovara u cilju svojih interesa, a gazeći i neobazirući se na tuđe interese.)

Te promjene čovjekovog okruženja – zajednice, i država su stalne. Najveća promjena je nastajanje prve u svijetu moderne nacije – FRANCUSKE posle revolucije 1789. godine.

Otad svaki narod (etnos) teži da konstituiše svoju nezavisnu, suverenu političku zajednicu baziranu na zajedničkoj istoriji i sudbini, jasno omeđenu državnim granicama.

Nacionalizam je tako nastao tada sa pojavom romantizma u umjetnosti i književnosti, kao odgovor na univerzalnost renesanse i humanizma. U srednjem vijeku (5. - 15.) nije bilo nacionalizma pa su se ljudi uglavnom razlikovali po religiji i društvenom položaju. Od 15. vijeka do francuske revolucije formiraju se jedinstveni jezici i veće grupe ljudi iste kulture što će dovesto do stvaranja nacija, tj. do nastanka velikih grupa ljudi koji govore istim jezikom, uglavnom iste vjere i slične tradicije. Do Berlinskog kongresa 1878. godine nastale su uglavnom sve veće nacionalne države definisane jezičkim i kultorološkim granicama, zajedničkom istorijom, omeđene sada nacionalnom državnom granicom a ne osvojenim teritorijama kao što je prije bilo.

Srpski nacionalizam se začeo u Prvom srpskom ustanku za nacionalnog buđenja na Balkanu. Njegovi začetnici su Vuk Stefanović Karadžić koji je promovisao srpsku nacionalnu kulturnu baštinu (jezik, pismo, književnost) po Evropi, pa državnik Ilija Garašanin sa svojim Načertanijem (prvi i jedini srpski nacionalni program napisan 1844. godine). No najveću ulogu su ipak imali velikani srednjevjekovne istorije: Nemanjići, Sveti Sava, Srpsko carstvo i Dušanov zakonik, knez Lazar i kultovi Kosovskog boja.

Taj tek novonastali nacionalizam podrazumijeva ljubav prema svojoj naciji, poznavanje svoje nacionalne istorije i kulture, isticanje svojih nacionalnih obilježja, nacionalni ponos i zalaganje za nacionalni prosperitet. Da bi nastala jedna nacija mora se formirati nacionalni identitet, probuditi i ojačati nacionalna svijest kako bi se homogenizovala nacija i učvrstila nacionalna država. Nacije prvobitno postoje da brane svoje nacionalne interese, bez njih smo nezaštićeni i svaka osoba je prepuštena sama sebi.

Danas je na Zapadu nacionalnost u neku ruku prevaziđena. Nije više bitno da li si sa Istoka ili Zapada, koje si vjere, narodnosti, kakav si čovjek. Bitno je samo da li si uspješan ili ne, koliko zarađuješ. Čovjek se mjeri po brojkama na računu. To je Novi Svjetski Poredak, prvo u ekonomiji, pa u idejama, inovacijama, institucijama... Cilj je udruživanje u razne unije (EU, NATO..) i odricanje nekih elemenata državnog suvereniteta (naravno samo manjih država) kako bi se u budućnosti ujedinili pod jedinstvenom svjetskom vladom i nestao nacionalni interes pojedinih država kao zarad opšteg dobra. Sve to samo da bi najmoćnije države profitirale (ustvari profitirali bi najbogatiji ljudi iz tih država). Najveća prijetnja ovome planu je nacionalizam, jer nacionalisti neće nikada dozvoliti nastanak jedne svjetske unije. Zato nacionalistima, dobrim i sposobnim ne dozvoljavaju da dođu na vlast. Znaju da pravi i iskreni nacionalisti neće krasti od svoga naroda, da neće raditi protiv svoga naroda, da stavljaju narodne interese ispred svojih ličnih.

Ali pogledajte velesile na zapadu: Ameriku, Englesku, Njemačku, Francusku – sve su izrazito nacionalističke, i sve brane svoje nacionalne interese, javno a na štetu drugih nacija, ali niko ih ne optužuje za nacionalizam kao nas što je licemjerno.

Potrudimo se zato da ne zaboravimo svoj nacionalni identitet, da ne zaboravimo ko smo, svako ima pravo da voli i unapređuje svoj narod. Sociolozi kažu da je čovjek društveno biće, stvoreno da živi u zajednici – porodici, društvu... i na kraju u državi (naciji). Po psiholozima čovjek koji ne voli porodicu ne može voliti ni državu, i obratno, ako ne zna da voli svoju naciju nesposoban je da voli i svoju porodicu, to je defektan čovjek.

Nedajte da postanemo defektna nacija, nismo mi nomadi bez korijena da nas ugase tek tako i obrišu naše elementarne narodne osobine. I ko to hoće da nas ugasi, sa kojim pravom nam brane da budemo ono što jesmo i volimo svoje? Zar je pravo jačeg veće od Božanskog prava? A vi se zapitajte zašto srpska nacionalna revolucija nije još uvijek završena? Zašto danas jedino još samo Srbi nemaju svoj nacionalni program?

 

Autor: Vuk Petrović Aškraba

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas264
Juče600
Ove sedmice864
Ovog mjeseca15321
Ukupno1176228
utorak, 27 jun 2017 10:57

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 79 gostiju i nema prijavljenih članova