BOG NASUPROT TELEVIZIJE

Danas, na početku 21. vijeka, u svijetu sazdanom od tehnike, TV je postao dodatni član svake porodice, ljudi se sve više udaljavaju od Boga.

Stanje je toliko kritično da će vas sve češće neko upitati: Oktud znaš da postoji Bog kada ga nisi vidio? E pa nisam ni ja vidio stodžera u novčaniku ali sam opet siguran da postoji. Inače ne bi bio glavni predmet naših želja. Zašto tako nije i sa vjerom, sa Bogom?

Ako nemamo materijalno, zašto odbacujemo jedino što nam je preostalo – duhovno?

Šta je to što tjera ljude da se bogate a ne shvataju da se tako samo više udaljavaju od Boga?

Ironično zar ne? Ne uviđate da bogat nije onaj ko je pun para, to je imućan čovjek.

Bogat je onaj kome je Bog podario – djece, zdravlja, sreće... Pa i sama riječ Bog potiče od sanskritske riječi BHAGO što znači davati. Tako je bogat onaj koji ima da daje, ali ne materijalno, nego duhovno.

Kao što čovjek može biti bogat, to može i grad. A da bi grad bio bogat to moraju biti i njegovi stanovnici. Zato budite bogati duhom, što vam je, vjerujte, u današnje vrijeme lakše biti no materijalno. A duhovniji su oduvijek bili srećniji.

Sada ja vas pitam: Da li je naš grad bogat? Da li smo bogati ako kad nas neko pita po čemu smo poznati mi se prvo pohvalimo kafićima, jeftinim noćnim provodom, studenkinjama medicine..? Zašto se ne pohvalite svojim hramom, prirodnim ljepotama, ljudima, čojstvom i poštenjem, gostoljubivošću..? Zato što vi i ne slutite koliko vas malo dijeli od istinske sreće. Ne vidite od potrage za materijalnim čime ste se samo udaljili od Boga i prirode.

Nekad je svak o svakome u našem gradu sve znao. Sad za vas znaju svi jedino ako ste predmet nekog mrsnog trača kojeg raspredaju gradske mahaluše. Ako živiš skromno i bogouljudno za sve si predmet ismijavanja, a skončaćeš anonimno kao da te nije ni bilo.

O tome da ćeš naći iole poštenu ženu (muža) možeš samo da sanjaš, šanse su ti kao na lutriji, jer danas nikoga ne interesuje Bog, on ih neće odvesti na Brione i platiti im večeru (čast izuzecima). Boga spominju jedino u krevetu na vrhuncu ekstaze ili u kakvoj zavađi sa gradskim đilkošima i ne sluteći koliki grijeh čine. Božija zapovijest glasi: NE SPOMINJI UZALUD IME GOSPODA BOGA TVOGA!

Međutim, kakva su vremena uskoro će biti dobro ako se Boga budemo sjećali i u psovkama. Umjesto jednog Boga imaćemo ih više i to naših ovozemaljskih, i svi će se voziti u najnovijim automobilima dok mi obični smrtnici ćemo biti zadovoljni i sa tatinim golfom. I kada te novopečeni Bog proveze svojom limuzinom gradom, ti ćeš za ostale smrtnike postati svetac. Znate ja znam onoga što zna onoga...

Nije ni čudo što je narod ovakav, nije to samo kod nas. Kako nas uče na televiziji dobri smo. Opet kažem HVALA BOGU. Gdje bi i bili normalni pored rialitija Velikog brata i Farme, Granda, raznih trač emisija i crne hronike u dnevniku? Meni je više pravo čudo da nije obratno stanje: ide lik ulicom i svi upiru prstom u njega–E vidite, eno onoga što je normalan!

Kao da nam nije dovoljno finansijskih problema pa nas još dotuku crnom hronikom na TV-u. E onda da kao malo ,,razonode”ljude koji mrsan trač iz Velikog brata: ko je u kući podigao tenziju, koja je dobila otpozadi ekstenziju, a to što vi ne primate ni platu ni penziju nikoga nije briga, takav nam je život  j...ga..  

Prebaciš na drugi kanal i imaš šta vidjeti: pjevačica/porno glumica ti drži pridike o moralu sa haljinom u kojoj je manje materijala no u mojim boksericama. Shvatam ja da je ona iz primorja, ali nije morala baš od ribarske mreže odjeću praviti. A ne bi joj bilo zgoreg da nekad i gaćice navuče, znate propuh je, da ne nazebe. Valjda živi po onoj grandovskoj: ne nosim gaće ako nisu Versaće! 

Naravno ne odustaješ i ideš dalje sa nadom u Bolji život, gdje shvatiš da su i tvoji starci imali istih finansijskih problema iako se i dalje kunu u BRATSVO I JEDINSTVO i kako se nekada bolje živjelo.

Onda obično utrefiš kakvu političku emisiju gdje se raspravljaju ,,eminentni’’stručnjaci i političari (naravno svi do jednog su se školovali ili bar neko vrijeme radili u inostranstvu, a sa kojim parama i zašto nemam pojma, a pogotovo zašto su se vraćali ovamo ako su tako očarani tamošnjim sistemom) frljajući se stranim izrazima za koje ne znaju ni šta znače, o tome kako je narod gladan, a ne primjećuju da svi oni imaju po 130 kg, ni Kličko im ne bi smjeo na megdan izaći. Naravno uvijek se u ovakvim emisijama obavezno dotakne i Kosovo, koje će naravno braniti svim mogućim ,,diplomatskim’’ sredstvima jer ono je naša najveća svetinja. O kakvoj diplomatiji govorite izdajnici? Ne znate Kosovo ni na karti naći bez GPS-a u vašem najnovijem audiju čijom prodajom bi pola Kosova nahranili. O tome da ne znate ni izbrojati do cifre koju imate na računu da i ne govorim. A svaki od vas u pola države nije niti priznat niti poželjan. Umjesto da se bavite pronalaženjem rješenja za ekonomske probleme, vi se međusobno optužujete i raspravljate o gej paradi. Pa ni gejeve ne interesuju vaše nebuloze, i njima treba ljeba ako žele da dožive iduću paradu. Znate li vi koliko se kalorija potroši kada odradite duplu smjenu u krevetu? Tolika Kina riješila problem gladi a mi ne možemo. Na zapadu psi jedu bolje nego ovdje ljudi, a u nas će uskoro početi jesti pse. Lako je Grylls Bears-u da preživi u pustinji, preživi ovdje brate sa našom platom ako si faca.

Potom slijedi Čak Noris na pet kanala pa počinjem vjerovati da su vicevi o njemu možda istiniti. Iskuliram i njega jer se naravno mi Fočaci nikoga ne bojimo, i iznerviran gasim TV.

Nismo ni svjesni koliko televizija utiče na nas, pogotovo na djecu, jer za vrhunske vrijednosti proglašava novac, te stvara zabludu da se ljepota i prestiž stiču korištenjem robe masovne proizvodnje. Treba znati i to da su kod nas mnoge porodice okrnjene, tj. bez oca, majke ili oboje, pa je samim tim i uticaj televizijeveći u tim porodicama.Tako nam televizija postaje glavni faktor socijalizacije kod omladine. Umjesto da su to crkvai školakoje jedineimaju sistematsko učenje sa jasno određenim ciljevima.

No moram priznati teško je biti otporan na dobro osmišljen propangandni program. To mogu samo posmatrači izražene samosvijesti i ličnosti. Jerovakva televizija je više štetna nego korisna,ona vrši dresuru ljudi, ukalupljivanje praveći univerzalnog čovjeka, a bez nje se ne može. Postala je nužno zlo.

Razvija pasivno stanje, što utiče na mentalno zdravljei razvitak svijesti, pogotovo kod djece. Dijete uči od televizije, a ne od porodice, vršnjaka... Česti su slučajevi da djeca nadoknađuju propušteno vrijeme ili nepažnju roditelja sa televizijom čime roditelji gube kontrolu nad informacijama dostupnim djetetu. Roditelji tada mogu da zabrane gledanje televizije, jer za njih je onakriva za sve. A ne razmišljaju da je to isto dijete prinuđeno da gleda televiziju. I dana svaki odgledani program dijete pravi reakcije i izvlači pouke iz njega. Da li je ta pouka dobra ili loša,dijetenije u potpunosti svjesno.I odraslipostaju zavisni, a niko neće da priznaa stalno televiziju krive za svaku anormnu pojavu (što ne mora biti tačno) – no niko ništa ne preduzima.

Televizija utiče ina formiranje uvjerenja,stavova i ponašanja u skladu sa namjerama komunikatora, odnosno propagandom utičena ljude, pogotovo na mlađe, neobrazovane i neupućene. Istraživanja su pokazala da dnevno 20% vremena u svakoj kući  radi TV.  Sasvim je očekivano da televizija za to vrijeme stimuliše, uključuje, stvara, sugeriše,strukturiše, uči, nagovara, aktivira, pojačava i modelira ponašanje i svijest posmatrača.

Naučnim eksperimentima je dokazan uticaj nasilja sa televizije na stvaranje agresivnih i antidruštvenih elemenata ponašanja kod omladine. Dokle god se TV koristi za zdravu razonodu i korisne informacije i drži se provjerenih vrijednosti neće biti štete po društvo. Problem je što 80 % emisija sadrži elemente nasilja, a crtani filmovi gotovo 100 posto. A TV u svakoj kući radi svakodnevno najmanje 5sati.

Takođe televizija oduzima dragocjeno radno vrijeme ne samo što se za to vrijeme ne rade drugi poslovi, nego što posmatrač postaje pasivan  umjesto aktivan subjekat. Ličnost, odnosno čovjek treba da samaktivnoizgrađujesvojuličnost i sva postignuća uzmeu svoje ruke. Treba da se prihvati vječitih i stvarnih provjerenih vrijednosti svakog društva, a ne modernihsamo zato što su savremene. Danas je to teško jer uistinu i nema realnog društva niti prave društvene organizacije koja bi valjano usmjeravala djecu.Nema osim crkve i škole, koje nas jedine ne udaljavaju od starih i stalnih provjerenih vrijednosti.

Doduše i u školama su počeli sa kojekakvim novotarijama, jedina je crkva (vjera) ostala ista.

Nijedna stara i priznata vjera ne uči vas ničemu pogrešnom. Razmislite recimo o deset Božijih zapovijesti, pa samo kada bi njih poštovali, jednu stranicu iz Biblije, ničega naopakog ne bi bilo na svijetu. I onda neko kaže da ne postoji Bog. E pa ne postojiš ti brale moj, izbriši se sa spiska ljudi i pridodaj se mom stočnom fondu, bez Boga si obična životinja. Kako možeš da blejiš kroz život, da umjesto svetaca poštuješ idole na televiziji? Otiđi nekad u crkvu vidi šta znači zajednička snaga molitve i duševni mir kada pogledaš ka gore. Umjesto da ruke koristiš samo za mahanje konobaru kad naručuješ novu turu nekad mani preko sebe i prekrsti se. Vjeruj. Vjeruj u Boga, u ljude, jer onda će i oni tebi vjerovati. Kako očekuješ da neko ima povjerenja u tebe ako ti ni u Boga ne vjeruješ? Time si pljunuo i na sam čin stvaranja, na svoje roditelje, pretke i narod. Preci su ti ginuli za krst časni i slobodu zlatnu da bi se ti sada svojevoljno odrekao vjere iz lijenosti. Lijen si da odeš u crkvu, da se jednom dnevno pomoliš za svoje grijehe. A i zašto bi? Lakše ti je reći da Bog ne postoji i prepustiti se svim uživanjima ovoga svijeta.

Lakše je Bogu okrenuti leđa. Ali znaj jedno: kada Bog tebi okrene ledje, sa tobom je gotovo! Zato dobro razmislite – ima li Boga u nama?

 

Autor: Vuk Petrović Aškraba

 

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas151
Juče576
Ove sedmice2962
Ovog mjeseca13490
Ukupno1245751
petak, 20 oktobar 2017 08:46

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 24 gostiju i nema prijavljenih članova