ŠTO SELITE BRAĆO?

Stari je oduvijek govorio: Ako odete na Zapad imaćete priliku da radite, ali ne i da živite! Ako ostanete ovdje, imaćete priliku da živite, ali Bog zna, ne i da radite! Vjerovatno zato i postoji onaj vic: KAKO ZOVE BOGATI SIROMAŠNOG SRBINA? TELEFONOM IZ INOSTRANSTVA!

Ljudi su oduvijek selili, nije to samo odnedavno. Uvijek se smatralo da je tamo negdje preko samo još jednog brda (ili rijeke) mnogo bolje. Tamošnje sunce jače će grijati, livade ljepše mirisati, trava će biti zelenija, hljeb ukusniji...  No danas je mnogo više onih koji bi da odsele nego nekada, pogotovo omladine.

Žude da odsele u bijeli svijet, u nepoznato, gdje će postati samo još jedan stranac u tuđini, nikada prihvaćen. Hrle kao da je ovdje i dalje rat i velike gladi pa bježe jer ne znaju hoće li dočekati sutra.

Kao da odmah preko grane padaju pare sa neba i svi jedva čekaju baš tebe da te zaposle. Svako je čuo bar za jednog našeg koji se obogatio tamo lako, a niko za hiljadu njih koji dođu na njega, a da su propali, rasturile im se porodice ili im se skroz izgubio trag. Niti je iko čuo da u BiH svake godine doseli preko 300 stranaca! Šta je to što mi imamo, za čim oni žude?

Imamo naširoko poznatu toplu slovensku dušu, poznato gostoprimstvo, iskreno prijateljstvo i ’’jaranluk’’ njima nepoznat. Ovdje je svak svakome kum, pajdo, drug, prijatelj, roka, svi smo bliski, svi smo jedno. Cijeli grad diše jednom dušom kao cjelina.

Na Zapadu ne samo da nema tog jedinstva i povezanosti, u njih komšija prvog komšiju ne poznaje, čak im ni porodica nije jedno, već je to skup posebnih individua povezanih ’’samo’’ krvnim srodstvom. Punac zetu ne smije doći na Božić jer on nije porodica. Braća čim se požene se razdvoje i viđaju jednom godišnje, a žive u istom gradu. A o tome da zbog duplih poslova žena i muž se ne viđaju, te da nemaju vremena ni da sopstvenu djecu upoznaju, da i ne govorim. Djecu bi vam vaspitavala nekvalifikovana bejbisiterka (i to na stranom jeziku), tako što će ih posaditi ispred TV-a dok vam ona nabija račun za telefon. A ne dao ti Bog da uđeš ćerki u sobu ili povisiš imalo ton na ženu tokom neke nebitne rasprave, odma ti dolazi policija na vrata - i u ćuzu. Ko si ti da svojoj ženi ili djetetu nešto kažeš, svak ima pravo da radi šta hoće.

Rodi ti se sin i ti ćeš naravno koji metak opaliti da proslaviš i janje okrenuti u dvorištu (pod uslovom da nadješ igdje janje u komadu). Odmah dolazi policija, vatrogasci, hitna, a u novinama fasuješ članak o tome kako si primitivni varvar sa Balkana!

Sve to nema veze naravno jer imaš platu da ti zavide i ovdašnji direktori. Ali niko ne zna da od odjeće imaš samo radno odijelo i pidžamu, jer ti je život Ekremova pjesma POSO - KUĆA.

Ali niko ne zna da si ti tamo bijeda jer imaš mnogo veće troškove, poreze i da si rob kredita koje ni tvoji unuci neće otplatiti. Oni će te vremenom isisati i fizički i psihički i u poznim godinama kada dođeš do penzije završićeš na redovnim sedmičnim seansama kod psihijatra koji će za sve okriviti tvoje roditelje i nesrećno djetinjstvo (zbog rata koje je njegova zemlja i izazvala). Živjećeš kao zombi, na sedativima i drogama koje ti prepišu. Ima da se saušiš od tableta, ali naravno ti ćeš se svima hvaliti kao si to namjerno dotjerao liniju. A i za najobičniju prehladu biće ti isplatnije ovdje da dođeš, da se izliječiš i vratiš, jer u inostranstvu nije besplatno zdravstvo.

Ako imadneš sreće imaćeš postpodernističku kuću (pod hipotekom naravno), bez duše i osobnosti, sličniju hotelu no domu, ispraznu. Ne vrijedi ona brale ni slamnatog krova kolibe tvoga đede, vjeruj mi. A gdje je srce kada doma nema? Ješćeš FAST FOOD,GMO porijekla, umjesto naše domaće pršute, bakinog sira škripavca iz mješine, mamine pite i sarme, tetkinih kolača..

Zar da propustiš krsnu slavu, da ti se ognjište zatre za koje su ti preci vijekovima krvarili da bi ti djeca postala sužnji u tuđem svijetu? Sve to da bi mogao jednom godišnje (ako ti dozvole krediti) kad te uhvati nostalgija doći na vekejšn i pohvaliti se rodbini svojim audijem koji su uzeo na lizing ili iznajmio samo da ti svi kod kuće zavide?

A tamo si veća bijeda no da si ostao. Nemaš nijednog iskrenog stranca za prijatelja, niti ikoga koji će te uvijek u svemu pomoći, nekog da ti pozajmi kad ustreba? U njih samo banke pozajmljuju.

Zar naše ljepotice da zamjenišim njihovim izvještačenim, plastičnim ženama, punim silikona i botoksa? E nećeš se sa njima usrećiti!

Među tuđim ljudima drugačijeg mentaliteta koji zbore stranim jezikom, pod tuđim zakonima, prebrzim životnim stilom, ostaćeš zauvijek odbačen, mizeran, ni tamo ni amo, strendžer i nama i njima. Jer čovjek je u potpunosti čovjek samo ako živi na svojoj grudi, pod svojim nebom, i među svojim narodom. A najteže je početi od nule u tuđoj zemlji gdje nemate nigdje nikoga.

No ne brinem ja, zavolićete vi tek svoju zemlju kad tamo odete. I bićete je željni. I umjesto da ostanete i preduzmete nešto ovdje, da date svoj doprinos za bolje sutra, vi ga dajete onima koji su nas i napravili siromašnima. Otkud vam pravo da odselite? Ovdje vam besplatno zdravstvo, država vas besplatno iškolovala i oformila kao ličnost, i kad vi treba da se odužite i postignete nešto za svoj narod, vi odlazite neprijateljima! A svi još znate da se novcem ne može kupiti sreća, a opet selite. Zato vas i pitam: ŠTO SELITE BRAĆO?

Autor: Vuk Petrović Aškraba

 

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas356
Juče535
Ove sedmice2439
Ovog mjeseca8173
Ukupno1280402
petak, 15 decembar 2017 15:00

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 62 gostiju i nema prijavljenih članova