JEDAN JE GAVRILO PRINCIP

Sigurno ste još iz vremena osnovnog obrazovanja čitali i slušali o čuvenom pripadniku "Mlade Bosne" koji je izvršio atentat na austrijskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Taj događaj je naveden kao povod za Prvi svjetski rat. Malo je Gavrila u današnje vrijeme a svi redom se ogriješuju o ime ovog velikog buntovnika.

Ono čega ću se dotaći neće biti istorijska retrospektiva događaja, to možete naći na guglu. Ono što mi smeta najviše jeste nepostojanje buntovništva mladih u ovo vrijeme. Zar smo zaboravili ko je stub društva u ovom vremenu?! Pa to nam čak i političari pričaju svaki put kada im treba glas. Mladi su se oslonili na moderne tehnologije, društvene mreže i druge vidove komunikacije preko kojih pokušavaju da ukažu na probleme. Niko nema hrabrosti da pokrene neku priču. Da uloži svoje vrijeme i da rizikuje da se "izofira".  Koliko puta vam se desilo da naiđete na neki post na fejsu koji sadrži preko 100 komentara, čitate redom i vidite kako Marko Marković nabraja "od Kulina bana", Janko s druge strane "hejtuje" sve što potiče iz naše "mrtve države". Treći komentariše izbore i korumpiranu vlast. Mladi su definitivno u problemu. Pogledajte motiviacione statuse na fejsbuk profilima vaših prijatelja. Jedni pozivaju na bojkot ovoga, drugi na bojkot onoga. Evo vam jedan primjer, nedavno sam pročitao naslov u novinama "kupujmo domaće-osnažimo državu". Lik podijelio link elektronskog izdanja tih novina i "pridobio" 84 lajka na statusu. Nije loše, a? Isti taj lik izlazi iz lokalnog marketa i kroz providnu kesu mu se vidi čips hrvatskog proizvođača, mlijeko, kafa i keks su čini mi se "made in Serbia". Naša država je u problemu. Čuj naša država, hajmo mi o našem entitetu prvo. Republika Srpska je definitivno ljepši dio BiH, bogati smo vodenim potencijalom ali vodu uvozimo iz Srbije i Hrvatske. Nedavno se u Čajniču počela flaširati kako oni kažu rajska voda. Doduše, postoji podatak koji kaže da je ta voda najkvalitetnija na svijetu. Taj podatak je star čini mi se nekih 150 godina ali dobro. No vidjećemo koliko ćemo kupovati vodu iz susjedne opštine kada dođe u naše markete. Možda je i došla, ne kupujem flaširanu vodu pa ne znam ali sigurno da je neko kupuje.

Vraćam se na naslov JEDAN JE GAVRILO PRINCIP. Ovaj čovjek je imao ono nešto između prepona, digao svoj glas i djelovao. Nije uzaludno širio demagogiju da se treba i da se može. Ubio je čovjeka, promijenio je istoriju. Postavio standarde koje više niko ne pamti. Pa čak je prozvan i teroristom. Mladi su bez sumnje u škripcu. Onaj ko vrijedi biva pripojen nekoj političkoj partiji, partija mu ispere mozak, upada u mašinu, izjede ga pohlepa, opsjedne ga moć, prorade mu kompleksi, prođu mu godine i više nije mlad. Nestane mu energije, ponestane motivacije, učauri se na položaju, postane nešto što se na ulici zove “levat”. Da se ne lažemo, imamo mi buntovnika. Toliko klinaca, studenata i omladinaca ima nešto da kaže. Ali na fejsu. Napravite neki protest povodom zagađenja životne sredine, pokrene vas politička stranka jer neki glavonja iz stranke naredi da mladi moraju da budu tu radi novinara. Eto, tu su novinari, dobra je priča, neka to snime. Jedan omladinac pokrene priču da okupi mlade da djeluju s ciljem pokretanja priče o kulturnom uzdizanju mladih, želi da oformi pozorište, da organizuje koncerte. Obrati se lolaknim glavešinama. Traži priliku da se sastane sa bitnim ljudima. Iznese prijedlog, dostavi plan, finanskijske troškove, šemu po kojoj treba ići. Dobije odgovor da je ideja odlična, podržaće se ali da nema para. Postavi pitanje kako to da ima para za neke jednokratne pomoći organizacijama koje “prodaju šatrologiju”, kako to da se toliko novca potroši na očigledne gluposti kao što je podjela kalendara i rokovnika… Dobije odgovor da se radi na poboljšanju položaja mladih u društvu i da će se svakako više vremena posvećivati mladima u budućnosti. A vrijeme prolazi I ovaj razočarani pojedinac odustaje…

Gavrilo bi vjerovatno sjedio ispred zgrade opštine i vezan lancima pokušavao da ukaže na problem. Kada bi to sada neko uradio, rijetko ko bi ga čak i upitao zašto to radi. Osim naravno novinara, oni “lete” gdje god ima “dobre priče”. Ne da pomognu “Gavrilu” da dođe do višeg cilja već da prozovu načelnika, skupštinu i sve na vlasti, što bi im naravno povećalo gledanost.

Došli smo do toga da danas nema Gavrila. Ako se negdje pojavi, uguše ga. Ali i dalje mladi kukaju, žale se. Nekada je bilo ovo, nekada ono. Mi danas kukavci nemamo ‘ljeba da jedemo. Svi imaju selo, hvala Bogu plodna nam je zemlja, mislite da će neko odlučiti da zarađuje na svojoj zemlji?! Neće, ne nadajte se. Možda onaj 0.01 % koji nema nikakvog izbora. Čovjek izgubio oca u ratu, majka bolesna, on jedinac pa sa đedom napravio “dil” da se vrati na selo i zarađuje lovu na svojoj zemlji. Njemu svaka čast, njemu skidam kapu i nudim pomoć kad dođe kosanica a one koji kukaju, žale se a ne mrdaju iz dnevnog boravka ili kafane stavljam na režim “kuliranje”.

Autor: Anonimus

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas156
Juče576
Ove sedmice2967
Ovog mjeseca13495
Ukupno1245756
petak, 20 oktobar 2017 09:01

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 78 gostiju i nema prijavljenih članova