ISTORIJA FOČE (III DIO)

FOČA ZA TURSKE VLASTI

 

Foča je po prvom turskom popisu ovih krajeva 1477. godine imala 227 domaćinstava, 33 neženjena muškarca, 5 udovica i svega 3 muslimana, i to raspoređenih u četiri mahale. Ovim popisom je "izvršeno deposjedovanje" nad Srbima- od Srba je oduzeta zemlja i data "za podizanje  muslimanske mahale".

Iduće 1478. godine pominje se u popisu Hercegovine varošica ili kasaba Hoča, koja je ubilježena kao pazar u nahiji Soko. Kasnije 1519.godine ta nahija Soko već pripada Foči.

U popisu nalazimo tačno utvrđene porezena vinograde(odnosno na vino) u nekim selima oko Hoče,što nam jasnogovorida su vinogradi postojali,a i da se pilo vino. Takođe, ima i mjesto poviše same Ustikoline koje nosi ime Vina. (Ustikolina je mjesto gdje je ušće Koline,kao što je i Ustiprača gdje je ušće Prače). Nagađa se i nije nasigurno jasno zašto je nestalo vinograda i vinove loze. Da li su Osmanlije umetanjem rakije(jer su oni znali postupak pečenja rakije, koju su oni prvi i donijeli kao da truju narode koje žele da osvoje)potisnuli vinograde i vino, ili možda samim robovanjem narodu nije bilo više do vina. Možda je i nestala ta vrsta loze koja je podnosila ovdašnju klimu i visine ili se možda i klima promijenila. Međutim, turska vlast je izričito naredila da se vinogradi povade jer vinogradu treba dosta rada, a cilj im je bio i da umetnu šljivu (koja je iz Azije) i rakiju koju su oni donijeli, a Srbi Hočani je nažalost zdušno prihvatili.

Pošto je Foča na raskrsnici trgovačkih puteva (bila je čak i trg roblja u drugoj polovini XV  vijeka), kroz nju su prolazili mnogi putopisci, domaći i strani putnici koji su spominjali u svojim putopisima i dnevnicima zanimljivosti o Foči i Fočanima (Slovenci, Česi, Poljaci, Italijani, Turci i Njemci).

Tako 1499. godine putopisac Ritler Harf opisuje svoje putešestvije od Novog Pazara kroz Grotzei (Foču), za Ston.

Od njih znamo i za Filipa Milutinovića, trgovca Fočanina, koji je duhovit po tome što je pored sultanove zakonske zabrane izvoza olova, izvezao za kratko vrijeme, negdje po 1500-oj godini,13 tona olova u Đenovu, i 30 tona olova čak u Španiju.

Pominje se i određeni Živan, koji je imao nesreću da je znao više nego treba. Znao je dugove trgovaca Dubrovčana pojedincima iz turske vlasti, te su ga Dubrovčani otkupili sa sinom mu Kristofanom, "zašili u vreće i bacili u more",da ne bi otkrio njihovo zatajivanje dugova.

Širinu trgovanja Fočana potvrđuje i Vuk Jokalović, koji je poslovao u Sofiji i Trnovu u Bugarskoj.

Pominje se 1502. godinezaraza u samoj Foči, a sljedeće godine ipo čitavaj Hercegovini koja je radila s Dubrovnikom, da bi se već u julu proširila na svu evropsku Tursku.

Velika kuga koja je harala Drinom 1504. godine potrla je mnogo naroda. Tada su zabilježena mnoga usvajanja djece iz Drine, kao i iz drugih krajeva u Dubrovniku. Tako je Nikoleta "kći Vukasa sa Drine" usvojena u Dubrovniku od Tomaša Miladinovića. Neka djeca su unajmljivana,a neka i prodavana,dok su se rijetka obučila zanatu. Oni koji su služili kod trgovaca i zanatlija (ma odakle bili iz dubine) zvali su se ĐETIĆI. Najveći broj ove djece koja su završila u Dubrovniku, nijesu se nikad vratila nego ostali u njemu ili odlazili dalje.

Prva veća pobuna Srba Fočanaprotiv turske vlasti podignuta je 1533.godine. Sandžak-bezi Hercegovine i Bosne su udarili topovima na pobunjenike Hoče dok nisu savladali pobunu.

Postoje zapisi iz 1530-ih godina njemačkih poslanika Ferdinanda Habsburškog koji su na svom putu u Carigrad sultanu Sulejmanu Veličanstvenom prolazili kroz Foču. Po nekima su njemački putopisci prepravili Hoču u Foču. Ali svi su oni dali nam poneki podatak o Foči. Tako znamo od putopisca Kaneja za stari veliki udobni karavansaraj na Tjentištu, opkoljen visokim planinama, koji je ujedno bio i trgovački centar; od francuskog putopisca Lefevrea da je novi han u Foči (kome je čak čitav krov od olova) toliko veliki da može da primi i 300 konja.

To znači da je Foča ipak bila trgovački centar, čim je mogla da primi tolike trgovce i njihove konje i robu. Vremenom su se gradili i novi hanovi na putevima Dubrovnik – Foča - Srednja Bosna, i Foča - Carigrad.

Od poznatih hanova su: luksuzni han Mehmeda-paše Kukavice (porijeklom odavde) napravljen prije 1758. godine, i njegova sat-kula (simbol Foče, sagrađena od kamena u obliku četvrtaste prizme, visine 20 metara, a u njoj je ugrađen najstariji spomen-sat iz 1493. godine koji je bio poklon Dubrovčana Foči), te Avdagića han (bio na mjestu današnje Begove kuće)...

Čuveni turski putopisac Evlija Čelebija u svom putopisu iz 1664. godine piše: ‘’Putovao sam u mnoge gradove, dohodio, ali ovako mjesto još nisam vidio’’. Čelebija pominje i da su u Foči Jevreji imali svoju zasebnu mahalu. U narodu se priča da su u Foči trgovali Židovi (Jevreji), ali da su ih Hočani nadmudrili mjereći jaja,te su oni kao rekli da tu nema mjesta za Židove. Kazuju stariji ljudi, da su otjerani tako, i što su Fočaci pazarni dan okrenuli od ponedeljka u subotu (na ‘’židovski nedeljni blagdan").

Tako se i za osmanske vladavine, Foča kao grad na raskršću i jak trgovački centar i dalje uzdizala, i postala poznata i po svom zanatstvu (izrada predmeta od kože, vune, metala i drveta), po svojoj ručnoj radinosti (velikim handžarima, puškama kremenjačama, sjekirama, jataganima, dimiskijama...). Pošto je bila i stočarski kraj, poznata je i po svojim zanatlijama kao što su tabaci, sarači, čizmadžije i ćurčijama, te po proizvodnji ukrasnih predmeta i nakita. Ipak najviše je Foča bila poznata po svojim kujundžijama i čuvenim fočanskim tokama, kopčama, belenzukama, alalima, broševima i cigarlucima. Znamo i za majstore koji su pravili odjevne predmete i kućne potrebštine: terezije, abadžije, bojadžije, svilare, ćilimare.

Svi fočanski proizvodi prodavali su se na pijacama (bazarima). Jedna od glavnih pijaca je na Suhoj (između Tjentišta i Vratara), gdje su Fočaci trgovali sa trgovcima iz Dubrovnika, Carigrada, čak i Beča.

Zna se da je varošica Hoča imalačak ivodovod(napravljen od gline i drveta) koji je postojao1474.godine, stoga znači da je napravljen najmanje koju godinu prije.

Na području Foče postoji veći broj crkava i džamija iz različitih istorijskih perioda, te drugih značajnih građevina i spomenika materijalne kulture.

Pouzdano se zna da su u samoj Radovini(Hotči)od srednjeg vijeka bile dvije stare crkve, a da li ih je bilo još,teško se može utvrditi jer nemamo pouzdanih sačuvanih tragova da nas upute. Jedna crkva je ona na kojoj je napravljena Careva džamija,a druga je bila u Kaurskom Polju na desnoj obali Ćehotine.

Ova prva, možda gradska crkva,i njena sudbina, opisana je od strane A. Bejtića:"..sama munara,upravo njezino podnožje,koje očito,ne pokazuje povezano rješenje s objektom,kao kod drugih džamija,i prosto je naknadno prikrpljeno već postojećem objektu". Tako je očito da Careva džamija počiva na temeljima jedne ranije i također reprezentativnije građevine,upravo trobrodne bazilike", što znači izdužene pravougane osnove. Izgledi su da je ta crkva nastala vrlo rano. B. Hrabak piše da: "Na mjestu današnje Careve džamije bila je romanična građevina (najkasnije iz XIII vijeka), tj. crkva, svakako pravoslavna".  U blizini je bilo i groblje, gdje su otkopane dvije teške kamene škrinje. Crkva mora da je bila starija od sakralnih objekata u staroj Raškoj. Ti ostaci saborne crkve (bazilike) i sakralnih spomenika upućuju na zaključak da je naselje moralo postojati duboko u srednji vek i da je Hoča možda tada bila neko crkveno središte.

Druga crkva, u Kaurskom Polju, imala je svoje kaluđere i svoju zemlju oko crkve prije 1470.godine, kako se navodi poslije jednim popisom turskim. Spominje se "mitropolit" i najvjerovatnije je ova crkva pripadala mileševskoj mitropoliji. B. Hrabak kaže: "Na desnoj obali Ćehotine nalazio se mitropolitov stup, svakako metoh manastira Mileševe; sastojao se od livada i njiva. Dolaskom Turaka uklopljen je u fočanski has..". A turski "Katastar navodi njive, crkvu, mitropolita i kaluđere, vinograde, senokose (livade), stup, dvor, dvorište, selišta, luke i lučice... U has su pretvorena i dva sela na obroncima Crnog Vrha s leve strane Ćehotine. Zemlje na desnoj strani Ćehotine su kasnije pretvorene u muslimanske mahale".

Pored ove dvije najstarije crkve, bilo je i još mnogo drugih, ali koje ne možemo tačno locirati. Većina ih je porušena turskim nadiranjima na ove prostore ili prepravljana u džamije, tako da je za samo nepunihprvihsto godina turske vladavine,sama Hoča dobila orijentalni karakter i danas vidljiv, te postala dio istočnjačke kulture.

Prvi koji je u Hoči sagradio džamiju bio je hercegovački sandžak-beg Hamzabeg, a i njegovi naslednici su pravili svoje. Najpoznatija od njih je Aladža Džamija podignuta 1549. godine zanimljiva po svojim ukrasima i slikama zbog kojih je i dobila ime (aladža znači šareno) koje su radili čuveni majstori sa Istoka. Tako je Foča postala grad u kome je i na prvi pogled očit sudar različitih kultura.

Foča je ostala pod Turskom do u XIX vijeka kao dio hercegovačkog sandžaka u sklopu Bosanskog pašaluka. Na nju nije imao uticaj Prvi srpski ustanak jer su ovi prostori i dalje ostali pod Turcima.  Zanimljivo je da je jedan od četvorice janjičarskih dahija, zbog čijih zuluma je i izbio ustanak, bio Mehmed-aga Fočić, porijeklom Hercegovac s ovih prostora, dobar govornik, upravnik nahije Podrinje.

Većih promjena nije bilo do 1832. godine kada je Hercegovina ponovo postala zasebna oblast pod Turskom, i dobila i svog vezira, a 1875-77. godine pretvorena u zaseban vilajet.

No, podizanjem novog hercegovačkog ustanka (NEVESINJSKE PUŠKE) doćiće do novih ključnih preokreta na ovim prostorima.

 

NAPISAO:Vuk Petrović Aškraba

 

IZVORI I LITERATURA

1.PETAR AŠKRABA ZAGORSKI, ZAGORJE (SRBI KROZ VREMENA), 2005.

2.PETAR AŠKRABA ZAGORSKI, SRBIJA (ILI ZAGORJE, STARA SRBSKA PREZIMENA, SEOBE...), 2008.

3.JEFTO DEDIJER, HERCEGOVINA, 1898.

4.MARKO VEGO, NASELJA BOSANSKE SREDNJOVJEKOVNE DRŽAVE, 1957.

5.AHMET S. ALIČIĆ, POIMENIČNI POPIS SANDŽAKA VILAJETA HERCEGOVINA, 1985.

6.BOGUMIL HRABAK, FOČA DO KRAJA XVIIIVIJEKA, 1999.

7.ALIJA BEJTIĆ, POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI, 1957.

8.NOVAK MANDIĆ STUDO, SRPSKE PORODICE VOJVODSTVA SVETOG SAVE, 2000.

9.SINIŠA MIŠIĆ, HUMSKA ZEMLJA U SREDNJEM VIJEKU, 1996.

10.RAZNE ISTORIJE: SRBA, BOSNE I HERCEGOVINE, NOVINE I ČLANCI, MONOGRAFIJE O FOČI, ENCIKLOPEDIJE...

Podijeli
comments

Omladinski pokret_FB

Brojač posjeta

Danas354
Juče535
Ove sedmice2437
Ovog mjeseca8171
Ukupno1280400
petak, 15 decembar 2017 14:58

Trenutno posjetilaca

Ko je na mreži: 54 gostiju i nema prijavljenih članova